Branka Kandić Splavski
Bila jednom, i još je ovdje, jedna staklena kugla, jedna od onih s vlastitom snježnom mećavom i bešumnim pahuljicama.
Kad ju se protrese, odnekud se na mah zavrtloži zimska vijavica, nijemo zafijuče ledeni zapuh i odvije se spirala sile uhvaćene u staklenu kuglu.
Bijeli nemir namota se brzo, brzo, sve hvatajući vlastite bijele pete, u krug, u krug, u krug, a potom se sve odjednom stiša i…






