događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Ljubav na moj način
piše: Martina Miladinović
Volimo više puta u životu,ali samo je jedna ljubav vrijedna žrtve, odricanja i gutanja ponosa prožetog suzama. Samo su jedne oči za čitav život dovoljne da služe kao ogledalo vlastite duše.
Volimo svakoga tko nam daje naznaku da bi nas mogao voljeti jer nam pruža sigurnost da nećemo starjeti u samoći.
Volimo svakoga, ali samo je jedno mjesto na tronu za koje padaju zvijezde i mora se prelijevaju u oceane.…
NOVA KNJIGA -ALIDA BREMER: “OLIVAS GARTEN”
piše: Sonja Breljak
Berlin/ – Poštovana gospođo Breljak, prema želji i uz puno pozdrava od Alide Bremer, primite primjerak njenog romana- prvjenca “Olivas Garten” …stoji u pismu koje mi uz omanji omot stiže od Franziske Paar iz ureda za odnose s javnošću izdavačke kuće Eichborn, Bastai Lübbe GmbH § Co.KG iz Kölna.
Naravno, bijah ugodno iznenađena i obradovana. Alidu Bremer poznajem s više vrlo uspješnih, s njene strane organiziranih, književnih predstavljanja, posebno onih hrvatskih u Leipzigu.…
piše: Emil Cipar
Ovih dana objavih na fejsu sliku bamije iz mojega vrta i ona je pobudila veliko zanimanje, a dosta prijatelja nije ni znalo o kakvom se povrću radi.
Zanimljivo je to, jer je bamija jedna od najstarijih kulturnih biljki. Uzgajali su ju još stari Egipćani.
U mome djetinjstvu, u Bosni, bamija je bila obvezno povrće u svakom vrtu. Kada smo se 1956. preselili u Hrvatsku, prestali smo…
Pisma iz Belgije – s odmora u Hrvatskoj
piše: Marijana Šundov
Mljet, 18.kolovoza 2013./ Hrvatsku zovu zemljom tisuću otoka. Svaki je poseban. Ipak jedan od njih po mnogo čemu je izuzetan.
Radi se o otoku Mljetu – mitskoj Ogigiji iz Homerove Odiseje.
Puno puta sam bila na Mljetu kod dragih prijatelja i svaki put ostala zadivljena ljepotom i bogatstvom njegovog krajolika, divljom ljepotom litica i mirom predivnih šuma.…
piše: Silvio Stilinović
Zapravo je teško reči kako je to krenulo, ali znam zbog čega je krenulo: zbog malo duže kave s mlijekom i mineralne. On je tu bio prvoga dana, prvoga sata, prve sekunde, prvoga jutra mojega samostalnoga i samotnoga studentskoga života. Onog kojemu se godinama poslije vraćamo kao ”…najljepšem dijelu ostatka moga života…”, a ja sam zapravo te sekunde prvoga jutra, u duši nosio svu tugu, depresiju i histeričnu nostalgiju staroga nostroma koji godinama nije nigdje plovio. Da je to najljepše jutro ”…najljepšega dijela ostatka mog života…” saznat ću tek desetak…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo se nakanjivan deboto 10 dan da napišen jednu štoriju o momen kumpanju sa parangali ča oče reč sa ribarščine koji je nosi nadimak Đek, a puno mu ime neču spominjat jerbo svi koji ga znaju znat če o komen je štorija.
Kad san počeja dolazit priko lita u ovo naše lipo malo misto, za prvega san susida dobi čovika za koga su mi u štartu znali opisat ka čudaka čovika koji se zatvori sam use i žive na vrlo čudan način.…
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Četvrtak. Običan radni dan u njemačkom glavnom gradu. Meni i ne baš običan.
Naime, najmlađa kći, devetnaestgodišnjakinja, prvi je put krenula s prijateljicom, a bez nas roditelja, braće i sestre, na ljetovanje. Izjavila najprije prije nešto vremena, kad zaključismo kako ove godine ne idemo na more, niti u domovine:
– Konačno, jedno ljeto nakon 19 godina, ne idemo u Hrvatsku!…
piše: Sandra Marelja Muić
Zaputili se jutros u Sinj, da doživimo blagdan Velike Gospe na autentični način sinjskoga kraja, a neki i da obnove malo ratna sjećanja na tamošnje rute. Lijepi, suhi, kolovoški dan …parkirali u centru pod debeli hlad, iako smo u podne stigli – mjesta za auto je bilo, ali zato je grad vrvio od ljudi, a i turista.
Do crkve migoljimo između naroda silnoga i štandova sa strane, najmirisniji oni sa pečenim uštipcima iz dubokog ulja. Ostavljam ih za sobom, ne bi li se prvo domogla crkve, da se barem…
