događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kada je profesor završio s predavanjem, upitao je iz navike “Ima li pitanja?” ne očekujući nikakvo pitanje. Stoga je bio silno iznenađen kada ga je jedan od studenata upitao:
-Profesore, koji je smisao života?
Neki od studenata koji su već bili izlazili podsmjehnuli su se na pitanje svog kolege i nastavili svojim putem.
Zatečen, profesor je dugo vremena promatrao studenta pitajući se je li pitanje bilo ozbiljn…
(ec)Od nedavno je na facebooku, popularnom fejsu aktivna jedna osebujna grupa osnovana od našeg suradnika Željka Jelavića. Grupa se zove Lijepom Našom…fotografijom. Članovi grupe objavljuju u njoj fotke iz krajeva u kojima žive. Grupa je osnovana krajem prošle godine i broji danas preko 400 članova.
Od objavljenih fotki Željko je napravio vrlo zanimljiv kolaž u obliku video-klipa, kojega želimo podijeliti s vama:
Argus Politika.com
Uočio sam da su se u posljednje vrijeme na Pollitici pojavile raznorazne manifestacije malohrvatstva, pa sam pokušao sistematizirati njegove pojavne oblike, kako bi se lakše uočio i na odgovarajući način razobličio taj zloćudni fenomen i pravodobno suzbio njegov razoran utjecaj na nacionalno biće, smišljen i razrađen s očitom namjerom uništenja mlade hrvatske neovisnosti, sveudilj u opasnosti od vanjskoga, posebno istočnoga neprijatelja, a o unutarnjem da se i ne govori.…
tekst i foto: Alfred Matijašević
Prekrasan zimski dan, okupan u suncu, koje kroz otvorene bijele oblake nemilosrdno bije snježni pokrivač na krovu.
Ponegdje se stvorile ledenice, gdje sunce nemogaše doprijeti, a tamo gdje ga ima, ledenice, kao da se takmiče, koja će više i ljepših kapi otopljena snijega uputiti prema zemlji.
piše: Nikola Šimić Tonin
2012. Veljun velja veljača, prevrtača veljača… Pahulje, pahulje, pahulje, i dalje pahulje…Odsjecaju sjecivima brida ledenica, u zakutak dobrano i davno već od gradskoga oltara, kuće zanemara, odsječene dijelove svoga bića, kojeg oživi o izborima, kada se po selima i zaseocima, o gradskim novcima taksira kombijima, osobnim prometalima, plaćaju autobusi Knin-prometa, Strijela-busi, Laste, Beograd-Bus-evi, Ćopić-d.o.o-i… s one strane tamo glasačke Hrvatske, one preko Drine ……
piše: Slavko Žebić
Osam godina svojega postojanja obilježila je Šokačka grana velikim posijelom, a tek dan, dva poslije i Revijom ruha i rukotvorstva, te navijestila novi ciklus projekata, naslovljeno kao „Šokački suvenir Osijeku VII“.
Pedesetak članova Grane, od najmlađih do najstarijih, prikazalo je suvremenu primjenu tradicijske vještine, od starovinskih nošnji i narodnoga ruha do modernih, urbanih, suvremenih odjevnih predmeta.…
piše: Mirko Omrčen
Zakon o strateškim investicijama nije ništa drugo do li skrivena namjera za daljnju rasprodaju hrvatskih nacionalnih bogatstava i daljnja privatizacija voda, šuma, autocesta i drugoga, mišljenje je Katoličke crkve, nevladinih udruga ali i dobrog dijela hrvatske javnosti.
S druge strane vladajući poručuju da je to put k ostvarenju veće zaposlenosti i da daljnje rasprodaje neće biti ,te svako drukčije mišljenje nazivaju običnom galamom.…
piše: Marija Matijašević
Doletio balon s papirnatim golubom u Stružec!
Dok je mama Josipa sa svojim sinovima Mariom i Josipom, brala gljive na livadi, primjetili su nešto bijelo u travi. Par špagica, napuhani balon i na papiru nacrtani golub u svim bojama pobojan, bio je sav mokar.
Na njemu je pisalo Verena, i adresa, jednog nepoznatog mjesta. Baš su se poveselili, i stavili ga u košaru, punu gljiva.…
piše: Emil Cipar
Pojam narodna glazba je u Hrvatskoj nedovoljno precizan i nejasan. Pokušalo se mimo volje naroda kojemu je ta glazba i namijenjena nametnuti jedan umjetni ukus koji u narodu nije zaživio.
Pod narodnom glazbom pokušala se prodati takozvana izvorna glazba, ali u prevodbi tog pokušaja u praksu došlo je do velikog kaosa u glazbenoj sceni.…
Piše: Emil Cipar
Ne znam imate li ponekad osjećaj da ste već proživjeli ono što trenutno proživljavate. Ja imam i to traje već duže vremena. Taj osjećaj zovemo déjà vu (déžàvú)
Tamo negdje 60-tih godina čitao sam roman „Nečista krv“ kojega je napisao Borisav Stanković, srpski pisac. Tada se to još smjelo javno reći.
I smjelo se javno reći kako mi se taj roman neobično svidio.…