događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja BRELJAK
Zasigurno, ima ljepših, sadržajnijih i svrsishodnijih, duhovnih stvari kojima bih radije zaokupila misli od onih materijalne prirode. Zauzela njima djelić novinske stranice. Bilo i ima. No, postoji vrijeme u kojemu i ono materijalno postane značajan poticaj svakovrsnom razvitku. Ili kočnica. Ovisno koji dio iz naslova vam je skloniji. Ono, imati?! Ili pak , nemati. Razlika mi bi, za ratnih godina, sasvim zorno predočena. …
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja BRELJAK
Konačno je prošlo! Ote mi se takav uzdah sa usana po objavi ponoćnih rezultata sa prelaska nedjelje na ponedjeljak. Naravno, onih izbornih rezultata. Kakvih god da jesu. Prošlo je! Sad zbrajamo podatke. Glasalo toliko i toliko… Ne baš previše. I u Njemačkoj malo. Ipak nešto više nego li u prvom krugu. …
UPUTILI POMOĆ „ZLATNOM CEKINU“
Bila je i godina iza puna aktivnosti Zavičajnog kluba „Brođani“ iz Berlina. Svako malo smo se mogli pohvaliti novim lijepim koracima i dobrotvornim akcijama ove male, složne, berlinske družine. U prošloj godini su obilježili 18 godina rada i djelovanja. Započeli su prikupljanjem pomoći u vrijeme domovinskog rata. I sve do danas nisu…
Prošlo ih puno …puno novih i Novih godina. Svaka donijela nešto …odnijela nešto, obogatila ili osiromašila život. Razmišljam ovih dana o proteklim Novim godinama. Jebemti …puno ih se nakupilo. Sjećam se još vremena kada je Nova godina bila samo jedan od dana u godini. U mojoj kući se zvao Mali Božić.…
piše: Sonja Breljak
Godina je počela vrlo bučno. To se mora priznati. Već uobičajeno, u Berlinu je ispaljen pravi arsenal svakojakih vatrenih sredstava. Vele, čak milijun ljudi je veselo slavilo podno Brandenburških vrata. Sad dolazi u prvim danima nove godine, gorko otrježnjenje. Potrošilo se, pojelo, popilo… ulice i šetnice još nisu očišćene od odbačenih raketa. Zna to potrajati koji dan.…
Kakav tjedan! Zavrtjelo mi se u glavi od brojnih događaja. Ali nije dovoljno samo vidjeti i čuti. Treba o događajima i pisati. To se očekuje od novinara, zar ne? A zbivanja sustižu jedna druga. Pa daj ti to stigni! Upalismo i treću svijeću na adventskom vijencu.
Pa ako su vrijeme do prve svijeće adventskog vijenca označile proslave obljetnica udruga berlinskih hrvata, pa potom vrijeme do drugog adventa obilježila…
Ovo je bio moj, naš, petnaesti Božić u Berlinu! Da mi je netko svojevremeno, kada smo sa strepnjom prelazili ondašnju čvrstu granicu prema Njemačkoj, rekao da ćemo toliko godina ostati ovdje, ne bih mu, naravno, povjerovala.
Poznata mi ova priča. Nije baš originalna. Pričali mi je naši iseljenici bezbroj puta. Povjest se skoro ponavlja. Samo, njih od domova većinom potjerali socijalni ili politički razlozi.…
Magnolija na Korzu svima je poznata. Iz godine u godine razbija sumnje da je proljeće stiglo. Preko 50 ljeta joj je. Toliko proljeća dočekali smo zajedno. I u vrijeme kada sam živio u Njemačkoj, znao sam da je magnolija na Korzu procvjetala. Uvijek mi je to netko javio.
Bilo gdje da sam bio imao sam njenu rascvjetanu krošnju pred očima. I uspomene bi oživjele. Na čekanje na nekoga ispred gimnazije, na tečaj esperanta davne 1965. Divio sam se obilju