DER LETZTE APFEL

 Joso Špionjak
Es schlägt die späte Nachmittagsstunde.
Ganz flüchtig grüßt der Sonnenschein.
Tief verwurzelt, auf dem festen Grunde,
steht ein Apfelbaum, mutterseelenallein.

Längst sind gegangen seine Blätter,
von süßen Früchten gar keine Spur.
War es die Rache der bösen Götter,
oder Bestimmung seiner Lebensuhr?…

više

TEBI, SINE

Ivan Dobra Žirjanin

                            posvećeno pok. Branimiru Koštan 


Još da mi te rukun taknit
i justiman, dragi sine,
pa s mužikun di se maknit –
u daljine, u visine!

Još te vidi moje oko
kako ploviš, kako idriš;
srića toni, znaj, dunboko,
salpaješ li ol se sidriš.…

više

BOGATSTVO

Slavica Sarkotić
Ja imam višnju u dvorištu
Tri  mala prozora na kući
Dva psa mješanca što malo ištu
Uvečer Mjesec kao kesten vrući

Ja imam snove i cvijeće poljsko
Hlad pod orahom u šumi žir
Voćnjak šljiva s vrabaca vojskom
Živicu neobrezanu i svoj mir…

više

GDJE PRIJATELJSTVO NIČE …

…rastu i priče od 100 riječi 

Gdje prijateljstvo niče, rastu i priče knjiga je nastala krajem 2013. godine povodom Međunarodnog dana riječi koji je ustanovio Museo de palabra iz Španjolske pod pokroviteljstvom španjolske kraljevske obitelji. Glavna misao vodilja svih koji su priložili priče bila je: ‘Riječ Kao veza među svim ljudima na svijetu, protiv svih oblika nasilja ‘

Trešnja

Ljerka Varga
Na brijegu, gore, dvije kuće zajedno, a ispred moje, trešnja.

Proljećem je dvorište bilo puno divnih ružičastih latica. U ljeto sakupili bismo se u krošnji uživajući u slatkim plodovima. Mi, grupa s brijega.

Godine djetinjstva ostale su na njenim granama. Bila su to ljeta kad smo zajedno plivali na rijeci, igrali se na livadama.

A onda……

više

JER SI U SNU …

Roko Dobra

            Heleni Peričić
Hortenzije su tvoja ljepša strana,
Evina kćeri, svakog trena svijeta;
luna srp dok je il’ srebrna grana,
ehom se duša ushićena cvijeta

naselit stigne u tvoje dubine,
izvori gdje su bistrih ponornica;
pjesme svjetlosti na licu sudbine
eno se i sad górde ko Zornica.…

više

KAD KAŽEM PJESNIK…

Roko Dobra

                Tomislavu Marijanu Bilosniću
Kad kažem pjesnik, ja ti, prije svega,
mislim na jutro, sa strahom u duši,
hoće li satrt tmušu što me guši
u grlu ptice – dar mi Svevišnjega.

Kad kažem pjesnik, ja ti, prije svega,
drhtim u podne dokle crv list buši
da se kap rose na njem ne osuši
s odbljeskom sunca – dar mi Svevišnjega.…

više