Sven Adam Ewin

Sven Adam Ewin
Ova je pjesma grumen zlata,
Zar ne vidite da svjetluca?
Ona je žila ispod vrata,
Zar ne vidite kako kuca?

Ova je pjesma lomna trska,
Koju nad vodom vjetar svija.
Ova je pjesma kletva drska
koja bi psovkom da ubija.…

više

Sven Adam Ewin

(unučici)
U ljudskoj duši ponekad čuči
Vuk koji ždere meso i kosti.
Razmisli dobro pa odluči:
Hoćeš mu dati da se gosti?

U te će gledat vrlo žalno,
Ma srce bi mu svoje dala,
A da njegovo nezahvalno
Nikada ne bi prepoznala.…

više

Sven Adam Ewin
Čitaš mi sonet… (Slabo te dira.)
Zijevaš. Od njega tebi se spava.
Zato on, uvrijeđen, konvertira:
Postaje strašna paklena sprava.

Iz njega „Requiem aeternam“ svira.
Panika. Žice. Koja je prava?
Plava? Crvena? Koju da biraš?
Posljednja sekunda otkucava.…

više

Sven Adam Ewin
Potopljen čun… Lopoč na vodi.
Val je digla usnula riba.
Kopnica surfa… Val joj godi,
Da biba, biba, biba, biba.…

više

Sven Adam Ewin
Ko trkač koji zadnjeg stiže
(I to mi goli ponos vrijeđa),
Što dalje trčim sve sam bliže
I već sam sebi iza leđa.…

više

Sven Adam Ewin
što će ruža bez imena kad umrem ja
kad umreš ti?

pitao sam ružu javio se vjetar
svene
evo ja ću ruži vratiti divlje ime
koje je nosila prije tebe

mene je njegov odgovor sahranio…

više

Sven Adam Ewin
Kako se rastati od onoga, koji je već otputovao?
Kako prestati voljeti onoga, koji ne zna uzvratiti ljubav?
Kako prestati dozivati, kad dozvani ne čuje?
Kako šutjeti s onim, koji je već naučio govor tišine?
Kako ostaviti onoga, koji je sebe bezdušno napustio?
Kako se dodirom priviknuti na zvuk šupljeg oklopa?
Kako ne zalutati u pitomoj geografiji njegovog lica?
Kako prizvati sjećanju onoga, koji se vratio u vrijeme prije sjećanja?…

više

Sven Adam Ewin

Kamenom spavaču, Maku Dizdaru

Iza sedam brda, iza sedam gora,
Iza sedam noći, iza sedam zora,
Iza sedam rijeka, iza sedam mora,
Iza vode i izvora,
Iza tora i obora,
Iza bora i omora,
Iza jedno cijelo osam,
Iza osam cijelih devet,…

više

Sven Adam Ewin      …iz zbirke Zmijski car

Čitaš pjesmu. Pa opet potom.
A pjesma biva sve to tanja.
Da pri čitanju bliže stotom,
Već izliže se od čitanja.

Neku pak čitaš i po trista,
(Kao što ljubiš dragu ženu)
I dok je čitaš – ona blista,
Kao karneol u prstenu.…

više

Sven Adam Ewin

(Konstantinu Simonovu)

Ne čekaj me, nisi luda. Ne dolazim, garant.
Hej, čuješ li, ne čekaj me, glupačo!
Tko još čeka nekoga po kiši pa još žutoj, zaboga. Daj odrasti.
Pa to ne radi više ni onaj plačljivi Prevert. A vrućinu spominješ?
Uključi klimu.
Po mećavi bi me čekala?
Jesi normalna? Pa da se smrzneš! A tebi se valjda još ne umire.
Međutim, ako da, ima sto elegantnijih načina. Da ti šapnem jedan?…

više