BUTTERBROT

Nikad ne ulaziš dva puta i istu rijeku

ISELJENIČKE PRIČE …iz naše arhive …objavljeno 28. 06. 2010.
piše: Emil Cipar

Pišem neku kolumnu za neki časopis i nekako mi ne ide od ruke. Očekivao sam da će biti problema dok ne počnem sa pisanjem, pa sam pripremio sitnicu za jelo. Kava i butterbrot. I razmišljam što staviti na papir. Dobro nije to više list papira uvučen u mašinu, koji očekuje prve udarce. Sada je to bijeli desktop …ali svejedno …prazno je prazno.

-Nikad ne ulaziš dva puta i istu rijeku …reče nam Heraklit. Htio…

više

ZVONČIĆI, ZVONČIĆI…

ISELJENIČKE PRIČE  ….Iz naše arhive/objavljeno 28. prosinca 2009. godine
piše: Emil Cipar
Alle Jahre wieder…, početak je jedne njemačke Božične pjesme, a u prijevodu bi to bilo: –svake godine ponovo… I stvarno: iz godine u godinu dolazi nam Božić i Božićno doba. Ali:- svake godine nešto prije. Trgovci, koji svake godine nude sve više božićnih artikala, hoće nas uvjeriti da nikada nije dovoljno rano početi s pripremama za taj važan kršćanski blagdan. Početi sa pripremama, znači, po njima, početi s kupovinom božićnih darova. U toj poplavi ponuda, uvođenju novih običaja, vrlo lako izgubi se pravi smisao Božića i od…

više

BOSANSKI LONAC

Iz naše arhive ISELJENIČKE PRIČE

piše: Sonja Breljak

Kod nas se kaže …lako ja iz Bosne ali neće Bosna iz mene! Pa iako je već duže tomu da ne živim u mojoj zemlji, lako li je prisjetiti se njenih mirisa. Potpuno me nikada nisu niti napustili. I sama ih tražim, slijedim i njegujem…
…Kao da sada vidim tu davnu sliku iz moga djetinjstva…
Na štednjaku vri neizbježna, obvezna, praznična sarma, dok mati sva žurna i od rada topla, priprema božićne slastice…

više

TAKO ZNANO A TAKO STRANO

ISELJENIČKE PRIČE …Iz naše arhive/objavljeno 28.12.2009.
piše: Emil Cipar
Konačno, konačno, stariji sin Krunoslav se ženi. Osjećaj koji je poznat samo roditeljima čija su djeca prešla tridesetu i o “bračnoj luci” i ne pomišljaju.
O Bože, koliko brige, koliko razmišljanja, pitanja što će biti s njima…, a o unucima – da ne govorimo.
Bit će to mali svatovi. Samo najuža rodbina, nekoliko prijatelja… i to je to, kaže mi sin jesenas, kada me je posjetio, da mi obznani vjenčanje. – Negdje tamo potkraj

više