Klapa “Kaše” iz Dubrovnika pobjednik festivala u Makarskoj
tekst i foto: Sonja Breljak
Makarska/ Ugodna, topla i lijepa noć ispod zvjezdanog neba Makarske. Možda i slična kao prošlogodišnja. Ono …sve je isto, samo sam ja drukčija. I nekih dragih ljudi nema više.
Vremenski, to je tu negdje. Vrijeme od festivala klapa uz mandoline i gitare u Makarskoj. Jedanaestog po redu.
Na kraju kraja, i mi smo naš ovogodišnji odmor uskladili upravo prema ovom kulturnom događaju.
Svidjelo nam se prošle godine. Napisah o tome svojvremeno koji redak a taj tekst mi donese korespondenciju i poznanstvo s direktorom Festivala. Naime, naišavši prošle godine sasvim slučajno na moj prilog o festivalu klapa u Makarskoj, profesor Vedran Buble, direktor festivala, zahvali mi na prilogu te vrlo ljubazno posla i CD festivala.
A svidjelo nam se i ove godine. I više nego ugodan početak lijepog glazbenog doživljaja zbio se dan prije Festivala za nastupa prošlogodišnjih pobjednika, klape Subrenum iz Župe Dubrovačke na Kačićevom trgu. Pravi uvod!
Dakle, ugodna, topla i lijepa noć ispod zvjezdanog neba. Mjesto radnje: Ljetno kino u Makarskoj. Vrijeme: 20 i 30 sati. Počinje 11. po redu festival klapa uz mandoline i gitare.
Na lijepo uređenoj, izvrsno svjetlosno (majstor svjetla i tona:Valentino Juras -Gradac) opremljenoj pozornici je voditeljica Tanja Topić. Pa gradonačelnik Makarske Tonći Bilić, pa župan Splitsko-dalmatinske županije Zlatko Ževrnja, izaslanik hrvatske predsjednice, pokroviteljice Festivala te direktor Festivala, profesor Vedran Buble. Naravno svi s dobrim željama, pohvalama i zahvalama.
Profesor Buble je deset posljednjih godina direktor ove glazbene manifestacije te je za taj jubilej (bravo profesore!) primio na dar sliku “jedne akademske slikarice”. Lijepo, iako mi se u ovom trenutku, možda i slučajna, anonimnost autorice slike, učinila nekako neprimjerenom.
Glavni sadržaj ovog događaja, nastup klapa koji je potom uslijedio, bio je izvanredan, kvalitetan i zanimljiv. Nastupilo je 11 klapa od najavljenih 12, Naime, klapa Proizd je radi nesretnog slučaja, uz ispriku organizatoru i publici, otkazala nastup.
A slušali smo divne skladbe koje su izveli -klapa Čiovo: Kora i pupa i Fala ti; klapa Nostalgija: Odlazak i Mali porat; klapa Žrnovnica: Sinoć kad sam ti proša i Grdelina dva, klapa Kamen: Peškafondo i Dalmatinska; klapa Adriaticum: Golube pitomi i Nikolina; klapa Hrvace: Bogu fala da si tu i Moja posljednja i prva ljubavi; klapa Subrenum: Samo ti i Što to bješe ljubav; klapa Berulia: Neprolazna i Guštan; klapa Srdela: Bacit ću mandolinu i Lipo moje makarsko more; klapa Kaše: Ajmo još jednu i Petrunjela i klapa Kumpanji: Jo da mi je i Vagabundo.
Najbolje su odlučili i proglasili i stručni žiri a i publika svojim glasovima.
Ove godine su publika i stručni ocjenjivački sud imali isto mišljenje.
Tako je prvo mjesto odlukom publike i zlatna plaketa odlukom žirija, pripala klapi “Kaše” iz Dubrovnika. Njihova pjesma “Petrunjela”, pobjednica i Šibenskog festivala, posebno se svidjela publici u Makarskoj.
Srebro je pripalo klapama: Adriaticum, Subrenum, Berulia, Srdela i Kumpanji a bronca klapi Čiovo i klapi Hrvace.
U vremenu dok su se zbrajali glasovi, užitak je bio slušati predivni glas Zorice Kondža u pratnji Joška Banova. Poznate skladbe u izvedbi ove izvanredne pjevačice, zapjevala je i publika.
Organizator festivala, Grad Makarska i Turistička zajednica grada Makarske, odnosno tim organizatora koji predvodi direktor festivala, profesor Buble, izvrsno su odabrali gosta festivala. A i natjecatelje. Kvalitetne klape doprinijeli su tome da ljetno kino bude potpuno popunjeno.
Svaka čast!
No, ima par sitnica koje eto čine da baš svaki posjetitelj festivala, na žalost, ne može potpuno uživati u ponuđenom, lijepom glazbenom događaju.
Primjetih to već i prije, na našim se plažama puši i ostavljaju ostaci cigareta svugdje, vire ispod svakog kamena, pijeska, svakog drveta, baš na sve strane.
Ok, možemo reći, to je stvar opće kulture ali ne vidjeh baš nigdje niti kakvo upozorenje a bome niti pepeljare.
Tako bi i na ovom festivalu. Istina, održava se u ljetnom kinu, dakle, na zraku ali gledatelji sjede jedan uz drugoga, na numeriranim, plaćenim, sjedalima. I sve je puno. A ipak, pojedini posjetitelji puše bez obzira smeta li to kome ili ne. I bacaju okolo ostatke cigareta.
Možemo opet reći, to je stvar opće kulture ali ne vidjeh niti čuh bilo kakvo upozorenje, napomenu, molbu a ne vidjeh niti kakvu pepeljaru.
Festival je malo kasnio. Opravdano, nije to jednostavno kod organizacije ovakvih “živih” manifestacija. No, posjetitelji dolaze i pola sata ili i sat nakon početka programa. Traže mjesta, prolaze, ostali ustaju, pa opet sjedaju. I sve tako skoro do pred kraj. A onda počinje serija odlazaka prije kraja programa, pa opet jedni prolaze, drugi ustaju, izlaze, odlaze. E, ljudi moji, pa gdje je tu početak a gdje kraj?
Predivan program na pozornici sve do posljednje sekunde priredbe a nikako stići uživati u njemu. Da ne pričam kako nam svima u redu i okolo bi neugodno zamoliti oca (ili pratnju) dvojice dječaka da ih malo umiri kako bismo nešto čuli. A sam nikako da se toga sjeti.
Prošle sam godine (slučajno) program pratila iz prvog reda. Ove godine (slučajno) iz jednog od posljednjih.
Zaključih:
Iz prvih redova se bolje čuje i vidi kvalitetan program Festivala i naša glazbena kultura.
Za oboje: Bravo!!!
A iz posljednjih-naša opća kultura.
Na žalost, nije za bravo.
Trebat će nam vjerojatno još po koji ovakav kvalitetan događaj ( ponovio se!) da pod obje kulturne vrijednosti, glazbenu i opću, upišemo isti pozitivan epitet.
A možda se to dogodi već i dogodine, na 12. po redu Festivalu klapa uz mandoline i gitare.
Zavrijedio je to izvrstan događaj, vrijedni organizatori a i kvalitetni sudionici.
Pa, doviđenja dogodine!