DVOSTRUKA MJERILA

piše: Igor Matijašić
„Šezdeseta je minuta utakmice polufinala svjetskog rukometnog prvenstva u Francuskoj. Semafor pokazuje neriješen rezultat, a vrijeme polako ističe. Hrvati imaju posljednji napad za pobjedu protiv Norvežana, odgovornost logično preuzima Domagoj Duvnjak i lucidno prosljeđuje za Musu koji puca prema golu, a sudac svira sedmerac. Svi naši igrači slave – ostaje još samo da „Zlaja“ Horvat pospremi loptu u mrežu i okrećemo se novom rukometnom klasiku s Francuzima i borbi za zlatnu medalju. A onda, u sekundi, vrijeme staje…“

Ovako bi mogao izgledati obrazac sportskog izvještaja s rukometne utakmice koja je u potpunosti rastužila Hrvate. Epilog je poznat, Norvežani su izborili finale, a hrvatski rukometaši krenuli u još jednu bitku za broncu. Uslijedila je lavina reakcija, mnogih dobronamjernih, ali i velika količina onih drugih.

Naši rukometaši (kao i neki drugi naši sportaši prilikom izgubljenih susreta) odjednom su za dio sportske populacije postali „papci“, „luzeri“, „nesposobnjakovići“… Izgubili su „od tamo nekih“ Norvežana što nikako nisu smjeli. Cjelokupni stručni stožer (u kojem, između ostalih, sjede i neki od naših najistaknutijih bivših reprezentativaca) najednom nema pojma, a tisuće „izbornika“ diljem naše zemlje sigurno bi izabralo drugog igrača koji će postići pogodak iz sedmerca.

I sve više se počinje zazivati ime Veselina Vujovića koji bi, po mnogima, jedini mogao voditi našu reprezentaciju. Pritom se zaboravlja samo jedna jako važna sitnica na koju su neki inače jako osjetljivi – Veselin Vujović je stranac…

Naime, jako smo ljuti kad neki od naših sportaša najave mogućnost igranja za drugu državu. Primjera ima unedogled…

Sjetite se samo skromnog i samozatajnog Jakova Faka koji je ukazao na to da bismo mogli biti vrlo uspješna nacija čak i u biatlonu samo da se malo uredi staza i napravi kamp u kojem bi mogao trenirati te imati uvjete kao i ostali. Nije bilo novaca niti sluha za to. Jakov je otišao u susjednu Sloveniju i gotovo postao neprijatelj naroda. A novaca i sluha se našlo, kao što znamo, za puno nebitnije stvari.

Sjetite se kad je istaknuti plivač Duje Draganja najavio da bi mogao u Katar. Dojučer sportska ikona Splita postao je obični „gramzljivac“.

Koliko je bilo njih koji su okrenuli „palac dolje“ kad je Robert Prosinečki preuzimao Crvenu Zvezdu, a tek kako su bile žestoke rasprave kad je Zlatko Kranjčar sjeo na klupu nogometne reprezentacije Crne Gore. Kako jedan Hrvat može biti crnogorski izbornik, govorili su mnogi, aladirajući na još uvijek svježa sjećanja na Domovinski rat.

A kad bi jedan Crnogorac preuzeo klupu hrvatske rukometne reprezentacije, to je u redu. Jer Veselin je Vujović bio najbolji igrač svijeta i uspješan je trener, pa onda to valjda može biti dopušteno.

Opet, ne treba zaboraviti da je, primjerice, za nogometnu reprezentaciju igrao Brazilac Eduardo da Silva, da su nam medalje donosili Albanac Enver Idrizi i Bugarin Nikolaj Pešalov, da je košarkaše nekad u napad predvodio Amerikanac Draper…

Dok je skijala Janica Kostelić, gotovo smo se rugali i podcjenjivali ostale smatrajući da je njena pobjeda sama po sebi razumljiva. Danas nemamo skijašicu na vidiku koja se može suprotstaviti ostalim skijaškim nacijama. A i našoj najboljoj sportašici svih vremena odmah je zamjereno što se dala uvući u politiku, iako joj u tom segmentu niti nismo dali priliku da se iskaže.

Narod smo koji iznimno cijeni svoje sportaše (često i govorimo, ne bez razloga, kako imamo iznimno mnogo talenata), no katkada, premalo poštujemo tuđe, prvenstveno protivnike. Zaboravljajući da se radi u sportu u kojem nitko ne može dobiti baš sve utakmice, kao što je to jednom lijepo rekao naš košarkaški velikan Dražen Petrović.

Stoga, ne treba biti euforičan nakon svake pobjede i gotovo katastrofičan nakon svakog poraza. Sutra je novi dan, novi trening, nova utakmica… A da bi svima bilo barem malo bolje ta ista sportska pravila o novim izazovima i trudu koji treba uložiti, sportskom poštivanju suparnika i stalnom podizanju letvice samo treba primijeniti na vlastiti život i sve životne prepreke…