tekst i foto: Sonja Breljak… fotoalbum
Berlin/ Ugodno, berlinsko nedjeljno popodne. Čak je i preveliku vrućina iz prethodnih dana nakratko (kažu, vrlo kratko jer već dok čitate ove redove ponovo je preko 3o stupnjeva) je zamijenio blagi, osvježavajući povjetarac i ugodnih 25 stupnjeva.
Otkako sam prije nešto manje od pet godina iz berlinske općine Mitte i prometne Leipziger Straße odselila u mirnu, zelenu četvrt u općini Steglitz, rijetko obilazim gradske znamenitosti poput Reichstaga ili Brandenburških vrata. Činim to ponekad iz poslovnih, novinarskih razloga ili pak onih privatnih ukoliko pokazujem grad kojem od prijatelja što gostuju u Berlinu. A, evo me sad tu, s posebnim razlogom.
Osamnaest je sati, sunce visoko, naime u Berlinu prilično kasno stiže sumrak i noć. Točna sam, prema dogovoru i osvrćem se okolo. U gomili svijeta pred Brandenburškim vratima tražim u licima i očima ljudi prepoznatljiv znak da su iz istog razloga kao i ja tu – Flashmob za Olivera!
Vi možda i ne znate što to u novogovoru mladih znači “flashmob”? To je brzo okupljanje dogovoreno mrežnim putem (fejs, mobitel) pri kojemu grupa ljudi učini nešto posebno, neobično okolini, i relativno brzo se raziđe. Kad sam krenula od kuće, stariji sin u prolazu pita: “Gdje ideš mama?” Odgovaram “stručno” i važno: “Imam flashmob ispred Brandenburških vrata”, i zaradih uzvik priznanja: “Vauuu!”
Dakle, evo me, prema takvom “flashmob dogovoru”, pred Brandenburškim vratima, zapjevati pjesmu “Vjeruj u ljubav” u spomen i slavu nedavno preminulom Oliveru Dragojeviću. Pisala sam o tome, uputila poziv svima koji imaju volju i želju zapjevati, odgovarajući tim pozivom a evo i dolaskom, na inicijativu, sad već i mog facebook prijatelja Krune Pekasa, Zagrepčanina s petogodišnjom berlinskom adresom.
Kruni se svidjela slična reakcija u brojnim gradovima u Hrvatskoj pa pokrenuo inicijativu za ovaj susret pred Brandenburškim vratima a meni se svidjela njegova inicijativa pa ju prenijela na Glas, pozvala one koji nas čitaju a evo sam, bome, i sama došla. Uvijek sam na pjesmu spremna. Pa još pjesmu o ljubavi, pa još Oliverovu, pa još u srcu Berlinu, kako ne!
Istina, na dogovoreno mjesto, nešto prije 18 sati, stigoh među prvima. Oko Brandenburških vrata, turista i znatiželjnika kao u priči, razni perfomansi, demonstranti, kočije s konjima, gosti iz Adlona, stari, mladi, pravi šušur…
Nisam dugo bila sama među tom gomilom nepoznata svijeta koji o dogovoru zapjevati pjesmu o ljubavi u 18 i 30 kod Brandenburških vrata, na strani prema hotelu Adlon, pojma nema.
Uskoro me obradovaše dolaskom bračni par Salopek i Knezović, stari članovi Hrvatske zajednice Berlin. Čitali, vele, moj poziv pa eto i njih. Za njima, svako malo netko zastaje i pita:
“Je li ovdje za Olivera?”
“O jeste jeste”, odgovaramo radosno.
Stiže Karmen koja je preuzela dirigentsku ulogu, inicijator Kruno dijeli tekst pjesme, tu je Jagoda, moja zborašica s Merhingdamma, Mira, predsjednica Zajednice, pa Klaudija koja snima (nastat će video ovog doživljaja), Mateo, Sandra, Marion, Dominika, Aleksandra …razne generacije doseljenika u Berlin, neki su tu pedeset, dvadeset a neki godinu i pol, tri, pet…
Stadosmo u polukrug. Potražismo odgovarajuću intonaciju, nije to lako, na kraju, prvi puta smo zajedno. A opet, pri pjevanju kod sviju sličan sjaj u očima. Prilaze Nijemci, pitaju što to pjevamo, sviđa im se melodija, Japanci fotografiraju, tekst stavljamo u ruke i gospodinu iz Štutgarta koji govori naš jezik i veli: “Aaa, svaka čast, trebali smo to i mi u Štutgartu.”
I pjevamo od sveg srca: Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve, vjeruj 
u ljubav ne živi bez nje, vjeruj u ljubav i sačuvaj nju, vjeruj u ljubav u dobru i zlu. Daj mi svoju ruku sad neka ljubav veže nas, daj mi svoju ruku sad kao rijedak cvijet, daj mi svoju ruku sad, prava ljubav je uz nas, nek nas vodi u sretniji svijet …ona može promijeniti svijet…
A, čujte, pjevala sam od djetinjstva do danas u raznim zborovima, grupama, klapama, bilo je uvijek lijepo ali ovo nedjeljno flachmob okupljanje, pjesma pri kojoj mi se nešto u srcu od dragosti steglo i u oku zaiskrilo, baš mi je pričinilo zadovoljstvo. Lijep spomen umjetniku a i upoznavanje novih lica od kojih ću neka sasvim sigurno, vrlo rado, opet sresti.
Eto, šta čini ta ljubav u pjesmi i stvarnosti. Vjerujem u njenu čudotvornu moć, ona može promijeniti svijet. I ovaj moj (mali svijet) u nedjeljnom danu je ( na bolje) promijenila.
Hvala, Olivere!
Hvala, ljudi!
