DNEVNIK IZ ŠVEDSKE - Hrvatski Glas Berlin

DNEVNIK IZ ŠVEDSKE

piše: Ognjenka Kalajdžić

Växjö/ 21.03.2020./ Grad u kojem živim je grad i sjedište općine Växjö, okrug Kronoberg, Švedska. Imao je 66.275 stanovnika (2016) od općinskog stanovništva od 90.721 (2017). Administrativno je, kulturno i industrijsko središte okruga Kronoberg. Grad se proteže na 30, 28 km kvadratnih, gustina stanovništva je 2, 011/ km kvadratnom.

Naziv Växö je dobio od riječi väg (“cesta”) i sjö (“jezero”), što znači put preko zaleđenog jezera Växjö koji su poljoprivrednici zimi koristili kako bi došli na pijacu koja je kasnije postala grad.

Nikakvih zabrana nema. Programi za pomoć starijim već se provode u djelo. Radnje sve rade. Nema redova ni nestašice, (bilo je malo s brašnom i kvascem samo dan – dva). Sve možete naručiti od igle do auta preko web-a. Djeca idu u školu, mali u vrtić (do danas) samo srednjoškolci i studenti pohađaju redovnu nastavu na kompjuteru. Svi možemo izlaziti, ali je svijest u ljudi toliko razvijena da se slabo izlazi.

Nema ni jedan slučaj Korone. (ima u obližnjim mjestima, jako malo). Malo će se mjere pooštriti jer u glavnom gradu stanje nije baš najbolje. Ne znam tačne podatke, ali oboljelih dosta ima.

Cijela Švedska pravi programe za pomoć malim i pogođenim firmama, nezaposlenim i u riskantnim grupama. Prvi dan bolovanja se ne plaća u normalnim okolnostima, a sad se plaća. Ovo je da ljude bolovanje ne košta. Nigdje smeća i nigdje od psa izmeta. Sve već obrezano i novom zemljom obogaćeno. Ovo je najzeleniji grad u Evropi. Ima najviše stadiona u cijeloj Evropi. Šume ima blizu svakog naselja. Sigurno ovo neće ostati ovako, ali je (za sada) zadivljujuće. Želim da i vama bude slično i da se ovo ludilo što prije završi. Živi i zdravi vi svi meni bili.

23.03.2020.

Danas mirnije, mirnije ne zato što je mirno nego što ja previše ne pratim vijesti. Ne može više pod kožu. Muž mi kaže da je odlučeno da se otkažu Olimpijske igre. To je prvi put u njihovoj istoriji da se otkazuju u vrijeme mira. Ustvari ratova ima, što otvorenih oružanih sukoba, što ekonomskih, tajnih i drugim oblicima, ali to niko ne računa. Nikog nije briga šta se zbiva u dalekim zemljama.

U Mostaru je umro prvi pacijent od coronavirusa. Širi se, širi se i ona i strah i neko ludilo na društvenim mrežama.

Krukosi se rastvorili po mom dvorištu. Šarena cijela jedna strana. Nebo nikad nje bilo jasnije u Växjö. Nema aviona, ništa ga ne para, ne boli ga pa je iz njedara iznjedrio plavu boju..Kažu u Mostaru sve cvjeta i sve to ljudi gledaju kroz prozor..Ni u ratu nije bilo tako.

Hoćemo li išta naučiti iz ovoga?

Kuga je bila na završetku srednjeg vijeka i nastupila je renesansa..Možda i nakon ovoga jada nešto procvjeta..

Danas je umrla naša MIMA, žena koja nam je mnogo pomogla u ratu..Moja kći je bez dinara bila kod nje u Obrenovcu. Veoma sam tužna. Ona je sestra našeg Mostarca Ekre Hasanbegovića. Zvala sam Azru. Djeca joj ne mogu doći iz Londona. Strašno, ali ona je bila takva osoba da je cijeli Obrenovac voli. Dostojanstveno će je ispratiti.

Teža težu preteže. Boli me Zagreb. Čujem i sad se trese. Znam kako im je. Doživjela sam mnogo potresa za ovih 70 godina, doduše nisam ni jedan razorni, ali i kad samo malo treska, čovjek misli samo na razorni..Valjda mozak ne zna drugačije..Od toga se skoro ludi, ako potraje..Al eto, brzo prođe i zaboravi se.

Vraćam se opet na stanje u svijetu.. Da li ćemo shvatiti ovo što nam se dešava kao poruku i postupati po njoj ili ćemo opet u svoje torove. Misli mi se prepliću, sudaraju, nikako ih posložiti.. Čujem kod nas smanjili plate uposlenim u Federaciji, onim što imaju 700 – 800 km, ustvari do 1200 km, a sebi preko 7000 km, zadržali iste. Pošteno, ko je “svikao” crkavati nek crkava.. Ne znaju da su s ovim upravo počeli stvarati novu Coronu. Sve se vraća, sve se plaća, a ta nova može biti lakša pa onda zamislite kako bi se raznosila..Ne bi bilo ni simptoma ..uh ne smijem ni misliti na to.

Mrtvi hladni smo bili na vijesti da svako 15 sekundi u svijetu od gladi umire jedno dijete. Pa šta nas to briga, nije naše. Priroda misli da mi to želimo jer ništa ne poduzimamo i vraća nam istom mjerom.

Davno sam čitala krasnu knjigu meksičkog bračnog para, zaboravila sam im ime, prošlo je od tad 40 godina, da jedna zapaljena cigareta mijenja atmosferu. Šta tek rade silni avioni, nepropisno sagrađen fabrike, nuklearne elektrane, silna hemija za uništavanje napasnika na voće i povrće, tone deterđenata koji se isparavaju iz zemlje pa ove mobilne mreže..i još milioni otrova. Dobro i izdrži ova naša jadna planeta.

Ubijamo nebo, zemlju i rijeke i mora pa šta očekivati. Čak i naše misli mijenjaju svijet. Pa vidite li da je ovaj napasnik, ovaj virus, veći neprijatelj od bilo kojeg rata, ne gleda ko je Srbin, Hrvat, musliman i šta ti ja još znam ko. Ima “mozak” i kad sazna da smo ga počeli suzbijati, promijene se.. Od prirode je dobio signal da smo svi ljudi, jednaki i iz jednog izvora. Kad će ljudi na zemlji to shvatiti, nikada.

Od neki dan sam nekoliko puta rekla da svijet treba propasti, onolike prekrasne pse ubiti, onoliko mrtvih svaki dan u ratovima, koje vode bogati lihvari vječno gladni bogatstva. Ko imalo duše ima, od ovoga svega ponekad ne može zaspati… Tolike grdne pare fudbalerima davati samo za jedan ugovor, a rudari trunu u jamama jer gladni rade u užasnim uslovima, bolnica nema, penzioneri kopaju u kontejnerima. Nema solidarnosti, nema pravde, neće ni sreće biti, a moglo bi, moglo bi lagano….

Pozitivne misli noćas uputite prema Zagrebu, misli su energija, to pomaže.. mogu vam dati i primjer za to.

VOLITE SE LJUDI

Sjetite se da živite
I volite sadašnji trenutak
Nema još dugo do dana
Kad će nad nama svima
Biti
Samo kameni oblutak.

25.03.2020.

U Švedskoj i dalje sve skoro normalno. U Kopenhagenu, koji samo most dijeli od Malmö, ogromne mjere predostrožnosti, nikoga na ulici, pustinja. U Malmö proljeće miriše i život cvjeta. Djeca još uvijek idu u školu. Radnje otvorene. Haj ti znaj ko je u pravu? Sin radi u školi, ode jutros na posao. Zebnja mi se neka uvukla u kosti i od ove švedske nonšalantnosti.

Glavna vijest je da je Tramp napravio mjere, odnosno Paket podrške za veće i manje firme u Americi, koji košta 20.000 miliona švedskih kruna. To će biti kao neki ”Istorijski spasilački program” koji treba da kompenzira lošu ekonomsku situaciju u Americi. To se vrti cijeli dan na TV.

Švedima je inače Amerika pojam. Beli ih volim, ali u tom su pravo glupi. Ne mogu Rusiju ni na karti vidjeti. Nisu religiozni, ustvari možda i jesu, ali svoje vjerovanje drže u strogoj intimnosti, ali ja lično mislim da se sve to, još od davnina, povlači radi religije. Opet religija, sjeme joj se utralo. Koliko je samo zbog nje ratova vođeno. Nemaju oni žive veze da su milioni ljudi poginuli, što nedužnih Amerikanaca, što nedužnih Vijetnamaca, samo zato što nisu htjeli piti coccolu i jesti hamburgere. Doslovce, ne znaju za Vijetnam, odnosno neće da znaju. Radila sam u školi jedno vrijeme. Ni jedna nastavnica ne zna ko je Jesenjin.

Ali dobro, odoh s teme.

Danas sam dobila broj telefona na koji mogu dobiti svu moguću pomoć da ne izlazim iz stana jer imam više od 70 godina.

Mogu čak i knjige iz biblioteke dobiti na kućna vrata. Izgleda sve ko med i mlijeko, a mene hvata neka zebnja. Kontroverzne vijesti su najgore vijesti. Nikakva vijest, je najbolja vijest, neko jednom reče.

Pola Evrope u karantenu, a nama govore šetajte što više, samo u dvoje i na razdaljini. Ne znam za najnovije o žrtvama ove napasne baje. Nisam htjela da čitam i slušam. Iz ove kože ne mogu pa šta bude. Visiš, ne znaš šta ćeš. Ruke mi suhe od silnog pranja, nikakva krema ne pomaže. Stalno nešto jedem hodajući, bez imalo reda. Ovaj snijeg mi se ne sviđa, ovaj zemljotres, prvo u Juti pa u Hrvatskoj, mi ledi kosti. Nemojte da vas uznemiravam, ali mislim da nam “maslo nije baš za Ramazana”, ako se ne poduzmu radikalne mjere za spasenje planete. Sve je gore i gore, Memljiv, peksini podrum sad nam dođe ko merhaba. Opet iz njega izađeš, nasmiješ se, družiš se, vodiš ljubav, vidi ovog jada, “niđe” ni druge ni druga. Posebna bola mi je brat u domu, ako njega ”šćapa” virus, neću ga ni vidjeti jer nije dozvoljena posjeta, a on, koji inače teško diše, ne bi to mogao preboljeti. Nadam se ipak da će sve biti bolje i da će ona albanska poslovica, “ovu nesreću nikad ne zaboravio”, dugo vrijediti.

Ovo sve malo crno, a ima i lijepoga, ribe u vodama normalno dišu i ne hrđaju im škrge. Kažu pojavili se na mnogim mjestima delfini. Znate li da svi ljudi na svijetu, sve životinje, sve živo ima jednu, jednu te istu ćeliju, koja je tijelo morske spužve.

Kanite se svađa i prepiranja, pričajte da su zla radili oni drugi u ono vrijeme, a da vi to nikada ne bi. Ojačajte tu ćeliju, budite jedno i sve će biti lakše i priroda će vam se nasmiješiti…

Related Post

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert.