piše: Sonja Breljak
Dogodi se ponekad …u nekim burnim životnim vremenima …recimo ratnim …izgube se …zagube se … vrijedne stvari, predmeti, uspomene, čak i prijatelji, bližnji, najdraži …Događalo se u povijesti da u takvim nemirnim vremenima poneko od autora, slikara, književnika ili običnih, malih ljudi, izgubi koje …njima ili svima …vrijedno djelo pa daj ti to poslije traži …Nešto se pronađe a nešto opet i ne. No, bude i drukčijih slučajeva – ima se djelo …a nigdje autora! E, takav je slučaj baš sad u našim rukama. I prati nas već godinama …izroni svako malo, pa poneko priupita: –A je li …a tko napisa onu pjesmu? Ovo …”onu” …odnosi se na …rukom ispisane a nepotpisane ….stihove poslane, ostavljene i zaboravljene u Samostanu Benediktinki na Hvaru. Nigdje autora. I tako već od rata na ovamo. Pjesma …naslova “Mojoj baki”, nastala …piše ispod stihova …u svibnju 1993. godine. Brojne priupitale i hvarske koludrice a i mi, tu i tamo …pa ništa! Možda nam Hrvatski Glas o autoru da koji glas?!
Mojoj baki
Staru, bolesnu
I sa štapom u ruci
skloniše te od granata
Jer opet navališe vuci
O, ti, snažna,
Pričala si nam suznih očiju
O turskom vaktu
O prvom i drugom svjetskom ratu
Sama
Jer djeda proguta rat drugi
Šestero djece podigla si
Kako
Ni sama, kažeš, znala nisi
O, bako, draga
Umrije ti
Daleko od Ričice bistre
Planine Raduše
I doma svoga
umrije ti kao izbjeglica
Na otoku mora Jadranskoga
Laka ti bila
Naša hrvatska zemlja
Krvlju i suzom natopljena
Ali nikad porobljena
svibanj, 1993.