PRIČA O GRADU
Siniša Glavašević
Priča o gradu vjerojatno je najpoznatiji esej Siniše Glavaševića, urednika Hrvatskog radija Vukovar i ratnog izvjestitelja iz opkoljenog grada. Bio je glas iz podruma koji je svjedočio o strahotama rušenja Vukovara. Ubijen je 19. studenoga na Ovčari.
–Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu.
Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi.
Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.
Gospođo Marija Dobošević dobra
Vam je ideja i pitanje, još bi samo dodao.Što činiti za budućnos domovine, ako nam natalitet strmoglavo pada,djece je sve manje za razliko od staraca.
Sve što je rekao možemo primijeniti i na sebe danas, tko će čuvati naš grad ako svi odemo? Teško je, ali jaki smo i preživjet ćemo i zbog njega i svih koji su svoj život položili za Domovinu da ostanemo tu i borimo se za budućnost svih nas i naše djece, a ne da odemo nekamo daleko. Tamo nikad ne može biti Dom. smile emotikon
Upravo tako..Morate iznova graditi.
Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.
Barica Šljivarić-Buttel, knjiga “Cesta sanjara”
Ima jedna cesta u ravnici,
cesta koja vodi u krilo moga grada.
Odavno njome nisam hodila
ali znam da još postoji.
Iako zarasla.
Znam da me svaki njen trn i korov
zove i čeka.
I danas,
kao nikada do sada znam
da ću tom cestom u svoj Vukovar!