ROĐENJE PO MATEJU

Iz naše arhive/objavljeno 18.11.2012.

Piše: Sonja Breljak
Berlin/ Čudnu priču koja slijedi, poslušah iz prve ruke. Zato je potpuno vjerodostojna. I njene glavne protagoniste osobno poznajem. Mislim, neke od njih prilično dugo. Mamu i tatu …mlade roditelje od poodavno. A Mateja, nedavno rođenu bebu, upoznah prošlu nedjelju ispred berlinske crkve svetog Bonifacija. Slatko je spavao u kolicima, neometan pogledima radoznale rodbine i poznanika. E, da, fino i spokojno spava Matej, mirni sad i roditelji, bake i djedovi. No, prije tri i pol mjeseca, kada je Matej rođen, sve je počelo daleko uzbudljivije. Čak, vrlo,vrlo uzbudljivo …

Bukow …dio Berlina, periferija grada u kojoj žive pretežno Nijemci. Tako je valjda bilo do koju godinu prije. No, sad već u ove prigradske, mirnije dijelove grada, gdje nizovi obiteljskih kuća niču u novim naseljima …doseljava i sve više stranaca, mladih obitelji s migracijskom pozadinom. Takav su primjer i mlada hrvatska obitelj Andrić, mama Ivana, porijeklom iz Bugojna, tata Berislav, od Roškog Polja i malena Antonela, rođena u Berlinu.

U kuću u Bukowu, sretno, uz pomoć obitelji uselili 1. srpnja ove godine. Sad …pomoć su i trebali jer obitelj očekuje prinovu, mama Ivana već je u visokom stadiju trudnoće i beba, maleni Antonelin brat, očekuje se s početka kolovoza.

Nezgodno se poredali termini. Mlada Ivana ne stiže tako, radi trudnoće i prema preporuci liječnika, na sestrino vjenčanje u Bugojnu i Livnu, 2. kolovoza. Sve se na njenu veliku žalost, obavilo i bez nje, najstarije od četiri sestre u obitelji Pocrnja. Sad, mama i tata s mlađim sekama tek stigli iz Bugojna u Berlin …

Rano je jutro, ponedjeljka 6. kolovoza 2012. godine, prvog školskog i radnog dana, nakon ljetnih, školskih praznika, kad u roditeljskom domu obitelji Pocrnja, u berlinskom Weddingu, ranom zorom, zazvoni telefon …Mama Marina uspjela je od zeta Berislava čuti tek da je beba krenula, da Antonela plače …potom se veza prekinula…

Mladi bračni par Andrić, s jednim je djetetom i u očekivanju drugog, netom uselio u novo naselje četvrti Bukow. Jedva da poznaju iz viđenja kojeg od susjeda …pored su izgleda Rusi a tamo prekoputa i neki Turci …Ma dobro, neka, srećom ima se u Berlinu rodbine, roditelji, braća, sestre, stričevi, tetke… i tako to.

E, ujutro tog ponedjeljka, 6. kolovoza, sudbina je u berlinskoj četvrti Bukow, priredila sve za pokazati tko je kome blizak, najbliži kad “zagusti”.
Mlada, sadašnja i buduća mama Ivana, bijaše budna već prije šest sati. Još malo, suprug će na posao i ona će ostati sama s kćerkicom. U to se iznenada sve odigralo drukčije.

Beba je požurila ugledati svjetlo dana. Imalo se vremena pozvati hitnu pomoć …no daj dok stignu do Bukowa. Imalo se vremena nazvati Ivanine roditelje da preuzmu malu Antonelu …no daj da iz Weddinga stignu. Vremena za više i nije bilo. Kao u pravoj drami, scenarija potpuno spremna za kakav film, sve se odigralo velikom brzinom…

Hitna pomoć ne uspijeva odmah pronaći adresu novog naselja u Bukowu. Mladi otac bespomoćan. Dok rodbina stigne proteći će i sat vremena. Antonela plače. Mlada majka zapomaže. Sve se odigralo brzo. Moralo se odigrati brzo.

Matej je rođen u kupatilu, na katu obiteljske kuće u Bukowu. Prva babica …susjeda od preko puta, Turkinja  Ümihan! Druga babica -susjeda iz kuće pored, Ruskinja Irina, i dva -tri zbunjena savjetnika  …muške glave hrvatske, ruske i turske obitelji.

Pa kako? E, lijepo, u očekivanju hitne pomoći, mladog oca obitelji Andrić hvata panika.  A samo što nije to jutro već krenuo na posao. Supruga zapomaže u kupatilu, beba je već krenula …a samo što nije to jutro ostala sama sa kćerkom nakon što suprug ode na posao. Glava obitelji Andrić pozvonio je na vrata kuće pored u potrazi za pomoći. Otvorili susjedi Rusi. A susjedi Turci od preko puta, preskočili su zaključana vratnica kućne ograde čuvši zapomaganje i plač.

Nema se vremena za upoznavanje, previše razmišljanja niti teoretiziranja. Ruskinja Irina s telefonom u ruci sluša upute iz bolnice, a Turkinja Üminah, pomaže mladoj Hrvatici.

Poznaju se iz viđenja. Tek je nešto više od mjesec dana kako je mlada hrvatska obitelj doselila u Bukow …ali koga sad to briga, radi se o prečim stvarima …Matej je već tu! Treba odvojiti bebu i majku …poručuju iz bolnice. Treba svezati pupčanu vrpcu …a čime? čime?! Kad se mora, može i prvo što je na dohvat ruke, kažu …recimo šnjira za cipele, važno je samo privremeno, barem improvizirano,  odvojiti majku i dijete…

Kažem vam, sve se odigralo kao u kakvom uzbudljivom filmu. I kola hitne pomoći dolaze na kraju balade. Mogu tek preuzeti majku i dijete te u bolnici sve dovesti u red, po propisima struke. Aha, vele u bolnici kasnije u šali …dobar početak, bile su to šnjire za cipele Hugo Boss!

Eto, Matej se rodio u rano jutro, 6. kolovoza 2012. godine u 6 sati i pet minuta. Težak 3730 gram i dug 52 centimetra. Rekoh već, sretoh mamu Ivanu ispred crkve svetog Bonifacija  na Mehringdamu. Matej je slatko spavao u kolicima, rumena lišca i maleckih ručica. Sretno dijete. Puno uzbuđenja i radosti priredilo njegovo rođenje. Još se uz čuđenje i smijeh prepričava u obitelji i među prijateljima, znanima i neznanima. I zbližilo tri obitelji, hrvatsku, rusku i tursku.

Pa neka mi sad netko kaže kako je susjed mačji kašalj i kako od integracije u Berlinu nema baš ništa! O još kako ima, kad muka potjera! O tome priču priča i ovo naše, sasvim posebno “rođenje po Mateju”.