događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Dvije stvari mrzim iz dna duše: ići liječniku i imati posla s hrvatskom birokracijom. A moram imati s njom posla, jer ga ona nema.
Naime, sav svoj posao prebacuje na moja nejaka, građanska leđa. Izmišlja ga za mene. Namjerno i zlurado. Da mi uništi ljeto. Da mi zagorča život. Da opravda svoje postojanje.
O kući koju smo sagradili još u onim vremenima kada se to činilo…
/ Svim napuštenim djevojčicama i dječacima i njihovim posvojiteljima /
tekst: Marija Kukić
Već sam student na završnoj godini jednog elitnog fakulteta. Kad sam saznao za svoju prošlost, odlučio sam promijeniti svoje osobno ime u – Srećko.
U domu za nezbrinutu djecu dobio sam ime Tugomir, valjda zato što sam uvijek bio i miran i tužan. To ime me je pratilo sve do trenutka dok nisam saznao pravu istinu o sebi i svome životu.
Pričali su mi moji „roditelji“ tj. posvojitelji: Stariji bračni par…
Kristina Rogić
Kiša lupka o prozore moje
Pleše po njima…
Noć… još jedna noć… bez nas
Samo prsti tvoji ožive lutku ovu,
kao magijom život udahne tvoj mi glas
Drugima mrtva; ledena, umjetna, kamena
Tebi žena; tebi koža, tebi usne, tebi koljena
Čekam da ti dođem u kožu; na kožu, pod kožu
Da ispišem svoje ime na tvoja ramena……
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Mislija san štioci dragi da ču van se javit nekin novin befelon kad lito parti na doček jeseni jerbo če tada bit manje teplo i lakše če se moč koristit možjane. Ma jopet čovik je ka beštija nikad zadovojan a i nebi tija čakod zaudobit a ne neotat i eto ti pegule. Moran sist za ovu makinjetu i notavat a k oče se svega sitit.
Znan da če niki grintavci odma skočit sa svojin optužbaman jerbo se uvik bojidu oštrega jezika i napast me iz svi kaluni. Ma ja se ne bojin i gren naprid.…
piše: Branka Oreb-Jerković
Na njenom malom balkonu na trećem katu stambene zgrade u središtu Splita ima mjesta tek za stolicu i dva pitara.
Tipičan primjer stanogradnje iz socijalističkih vremena gdje dvije obitelji dijele isti balkonski prostor, ograđen tek stjenkom od pleksiglasa. Unatoč tome, često je se može naći u tome kutku, zavaljenu u šezlon i pogleda uprtog negdje u daljinu.
Nitko joj ne bi dao 80 godina, još uvijek mi je lijepa kao kad je bila …
tekst i foto: Slavica Jurčić
Bila sam kod mojih kumova na kirvaju baš na Svetog Iliju. Pita me njihov prijatelj Zvona iz Adžamovaca:
„Kumo, ti si sigurno Šokica?”
„Jesam”, odgovaram mu ja.
Da, moja baka Kata bila je iz Sredanaca i prava je Šokica, ali dida Ivo, otac moje mame, porijeklom je iz Dalmacije.
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Na blagdan Sveta Tri Kralja
Bila je tradicija da uoči blagdana Sveta tri kralja dječaci obilaze katoličke kuće, noseći malu štalicu u kojoj su bile jaslice s malim Isusom i pred otvorenim vratima domova pjevaju prigodne pjesmice, nakon čega od domaćina dobivaju mesa, kolača, a često i novca.
To je nama bila dobra zarada, ali je za to trebalo dobiti dozvolu od župnika.…
Iz drugih medija ...arhiva croatia ch
Dugo, dugo smo čekali…, a onda, ujutro 4. kolovoza 1995. hrvatska vojska kreće u oslobađanje hrvatskih okupiranih područja. Munjevito i nezadrživo! U samo 4 dana slomljena je pobuna koja je trajala pet godina. Hrvatski tisak nas je tih dana obavještavao o uspjesima hrvatske vojske ne samo tekstom, nego i fotografijama.
No, nakon oslobođenja hrvatskih okupiranih područja, osloboditelje su dočekale…
Sven Adam Ewin
Ja sam na muci. Na muci ozbiljnoj, velim:
Srce i dah i um… ja sve to usporavam.
Sve mi je nevažno. Ja samo želim, želim:
Da spavam, spavam. Da spavam, spavam i spavam.
Anđeo spava u raju. Šišmiš u mraku.
Ribe u vodi spavaju. Ptice na grani.
Svinja u blatu. Čiopa crna u zraku.
Virus blažen hrče u staničnoj membrani.…