događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ruža Silađev
Godinama je stojala na tavanu, prikrita paučinom, pripuščana crvotočine, osudita da je odnese zaborav, jel je došlo novo vrime u koje se ona ne uklapa.
Dok sam se pogađala za prodaju roditeljcke kuće znala sam da kolivku ne mogu otuđit, ni poklonit da je niko drži na po bašče da na nju padavu kiše i snigovi. ’Voga lita sam odlučila da je prifarbam, da je postavim u starovircki gank stare kuće nabijače.…
tekst: Sonja Breljak
foto: Zlatko Pavošević
Osijek/ U organizaciji Humanitarne udruge “Auxilium” koju vodi Marijan Gubina, suradnik Hrvatskog glasa Berlin, organizirana je u osječkoj knjižar “Nova” promocija knjige “Ono malo duše” Emila Cipara.
Istina, tamni oblaci su nad gradom prolijevali obilje vode, kišilo je kao malo kad. No, unatoč tome, skupilo se na prezentaciji lijepo “društvance” pa je stvorena i topla ugoda za čitanje priča iz “Ono malo duše”.…
O Ministarstvu iseljenika, povratnika i useljenika -ni riječi!
piše: Josip Mayer
Evo, stigli samo iz Novog Vinodolskog, supruga Brigita i moja malenkost s našeg hrvatskog, polugodišnjeg umirovljeničkog odmora. Kako umoran ne mogu zaspati od puta, hajde da malo pogledam što se to preko interneta na fejsu događa.
Surfajući tako po nekim internetskim portalima i po fejs-grupama, među glupostima, uvijek se pronađe i nešto pametno. Naišao sam na jedan novi švicarski portal pod naslovom „Moja-domovina. net“. Ujedno sam pronašao i njihovu grupu pod nazivom „Iseljenici, povratnici i useljenici.“…
Priče iz Dalmacije/ I. dio
piše: Dragica Šimić
Zvali su ga Potrka. A kako i ne bi kad je bio najbrži u selu a nesumljivo i u svim zaseocima Biokova. I bio bi još brži da nije bilo magarca.
Brzina se u dalmatinskim brdima nije mjerila maratonima ni trčanjem. Brzina je značila brzo se uspeti uskom, krivudavom, kamenitom stazom od obale gdje su pristajali brodovi sa teretima, gdje su ribari trgovali ribom na dokovima a mali dućani snabdijevali brđane uljem za lojanice i gdje je siroti seljak natovario svog …
piše: Dražen Radman
Ovih je dana, povodom vijesti o operaciji karcinoma prostate bivšeg premijera RH Ive Sanadera, osvanulo mnoštvo komentara u gotovo svim medijima i na društvenim mrežama. Većina njih je, s obzirom na minuli učinak spomenutog čovjeka, naslađujuća, ironična, gorka i osvetoljubiva. Koristim prigodu izdvojiti, među tisućama, svega pet komentara i ukratko se osvrnuti na njih.
Komentari na tekst “Pojedeni osmijeh”
Ksenija/ 20.10.2016./ Poštovana!
Krasan tekst! Sve istinito! Osjećam se upravo tako.
Kako si nedostajem ona prijašnja ja, puna volje i elana za rad, novih ideja. A sada bez kreativnosti koja mi je toliko potrebna na mom poslu. Nemam volje za pisanje novih projekata, ne mogu se koncentrirati a nove ideje nedolaze.
Već sam ove godine izgubila jedan veliki projekt. Samoj sebi govorim da se priberem ali to je tako teško. Samo želim leći…
Iz naše arhive/ objavljeno 19.12.2012.
Branka Kandić Splavski
Nema više onoga sela ni stare kuće, a nema ni zidanoga bunara u njezinu dvorištu.
Do pola je bio od cigli, pri tlu zelenkastih od mahovine, s tamnosmeđom nadstrešnicom od letvica, s izrezbarenim ukrasima. Malčice nakošenom. Sa strane bijaše ogroman točak kojim se namotavao sjajan lanac i o njemu kanta škripave ručke, puna hladne, slatkaste vode.…
Zatvaram ti oči
U ljudskoj duši ponekad čuči
Š