U povodu nadolazećeg blagdana -Uskrsa, Zvonko Milas, državni tajnik u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske uputio je čestitku Hrvatima izvan Republike Hrvatske.
Drage Hrvatice i Hrvati izvan Republike Hrvatske,
Pred nama je Uskrs – najveći kršćanski blagdan koji se u našem hrvatskom narodu, ma gdje živio, osobito štuje. Narod smo koji, kroz svoju dugu i bremenitu povijest, snažno svjedoči upravo poruku koju Uskrs nosi – poruku pobjede života nad smrću, dobra nad zlom, svjetla nad tamom.
U kaminu je pucketala vatra, plameni jezici su ostavljali tajnovite sjenke na zidovima hrama. Na stolu je gorijela svijeća. Nježni zvuci su ispunjali prostor. Na zidu je kuckao sat, jedini znak prolaznosti vremena. Udisala je miris jasmina u toj zimskoj večeri, mirisi, boje i zvukovi klavira su se sjedinjavali u čudesne nijanse jednog davnog ljeta. Sjećanja su bila tu u njoj, ali su bila vanzemaljska, zagrljena svijetlošću, koja kao da je dolazila iz dalekih galaksija, a opet je bila tu, osjećala je njene dodire, kao sretna milovanja.… 
preda mnom papir
Vijest o Židakovoj smrti me doslovno zatekla!
Evo štioci dragi uskrsa san izgleda ka i Lazar poza puno vrimena. Kako? Pa bome lipo jerbo se nisan javja jušto 5 miseci, pet dugi miseci šutnje ča meni baš ne leži.
Mi koji smo u znoju lica
Berlin/ U njemački glavni grad je stiglo “Uskrsno jaje od srca”, tradicionalna hrvatska pisanica, samo nešto viša od dva metra i oslikana rukama majstora naive: Josipa Gregurića, Đure Jakovića, Stjepana Pongraca i Zlatka Štrfičeka.
Ne vidim ga više, a svako je jutro oko 6 sati otvarao kontejner za smeće i tražio PVC boce da si kupi ono što treba. Kruh! Imao je nekih sedamdesetak godina života. Kaže, radio je 40 godina a ima jako malu mirovinu od koje ne može živjeti.
Zagreb/ Nela Stipančić Radonić (i naša draga suradnica u rubrici Pisma nikome i svima), ima novu knjigu, zbirku poezije naslova “K A M E N A Š U M A”.
preko plavičasto usnulih polja mirisi stari stižu