događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Simona Zuber – naša suradnica u rubrici “True to yourself”
– Ovih dana sam naišla na Vašu stranicu Hrvatski Glas Berlin i ugodno me iznenadila sadržajem ...napisala nam je jedna mlada djevojka i odmah kratko nakon toga u prijateljskoj prepisci osvojila naše srce.
Simona Zuber nam se javlja iz Londona.
Mi sakupljamo naše bisere, rasute nam duše širom svijeta, pa sretni raširismo ruke predivnim zapisima iz Simonina pera.…
piše: Simona Zuber
Šalica kave, ta predivna ljudska navika. Jutros me probudio opojan miris svježe kuhane crne kave.
Znate li zašto sam ovako fascinirana tom činjenicom?
Miris nije dopirao iz moje kuhinje već iz susjednog stana. Da, susjednog stana!
Kao malo dijete okrenula sam se u krevetu i pokrila preko glave…
Što ćemo nas oba, jedini mi školju …
piše: Roko Dobra
Javili su mi sinoć iz Žirja da je napravljeno igralište nedaleko od starog „mula“, zapravo u blizini starog „malina“. Nego, da budem precizniji, nešto sam i ranije čuo o tome, ali nisam znao gdje – na kojemu mjestu na ovom našem napuštenom i zapuštenom školju.
Sinoć mi je to javljeno i pojašnjeno, ali s puno čuđenja kako to da nisam znao da je to baš tamo na onom mjestu. Naravno da nisam znao. Uostalom, ni u snu nisam ni pretpostaviti mogao da će to mjesto, odnosno taj predio, odnosno to područje biti pretvoreno u dječje igralište umjesto u prostor za brodice i brodove kad nisu u moru. …
piše: Viktorija Banić
Zar nije čudno kako su ove izbjeglice organizirane? Kako ima toliko malo žena među njima? Biste li se vi, dok imate u rukama svoje dijete od godinu dvije starosti, prvi naguravali s policijom? Ili bi pričekali dok situacija ne bude mirnija, a do tada se sklonili na sigurno? Čije je to dijete uopće?
Kad su naši prognanici izlazili iz okruženja bili su prljavi, mršavi i sa strahom u očima, a ovi se smiju i mašu? Kad su naši izlazili prevladavali su starci, žene, djeca, gdje su ovdje starci? Ovo im…
piše: Josip Mayer
Ovo je humanitarna kriza.
I sam sam za pomoć ljudima i na što humaniji način pomoći i prevesti ljude u nuždi na pravi put. I sam sam dao svoj glas (DA) za Europu, ali ne na ovakav neodgovoran i nekontrolirani način.
I sve više mi se nameće pitanje hoću li se možda nekada morati ispričati onima koji su me odbijali sa glasnim protivljenjem Hrvatske (NE) u Europu.…
Al´ se nekad dobro jelo…baš…
Tekst i foto: Ivica Vlašić
Ovih sam dana – gle čuda na ovoj vrućini – uhvatio neku prehladu, virozu il’šta ti ja znam, pa se strovalio u krevet, ne mogu ustat… k’o da mi je sto godina. Bolestan. Mislim si, dobar izgovor, ne moram ništa radit…pa i ne mogu. Ali, čini se da nemam izbora i da moram naći neku snagu…
Sjetih se riječi pokojnog ćaće, koji mi je, obično za vrijeme ručka znao govorit – sine, dok ti možeš jest’, nisi bolestan! …
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Kao kompliment primih poziv organizatora, grupe Konjičana potpomognutih Hrvatskom zajednicom Berlin, voditi program treće po redu humanitarne zabave Konjic-Klis.
Naime, zadovoljstvo je voditi program u kojemu ima lijepog sadržaja i ima se što i čuti i vidjeti, što bi se reklo i zaplesati i za pojas zadjenuti.
Piše: Simona Zuber
Gledam danas u ogledalo i nakon dugo vremena zagledam se u oči stvorenja čiji odraz vidim i pitam ga: “Što ti uistinu želiš?” …
– Znaš li što je najljepše u životu prijatelju? – odgovara mi odraz
– Želja! Ona kada ti se netko obraća, a ti i bez tih riječi možeš osjetiti kako ti želi sve najbolje. Tada, je ona djetinja, neiskvarena i čista. Zapamti to ……