Iz naše arhive/ objavljeno 30. 01. 2009.
autor: Emil Cipar
Ne znam kako početi ovu priču.
-Pa svaka priča počinje od početka …reći će učeni i manje učeni ljudi.
Znam, znam, nije mi ova priča prva, ali ova je nekako posebna. Tu su početak i kraj tako zamršeni, da ih ne možeš razdvojiti da ga jebeš. Hočeš početak, ali kraj se „zalijepio“, pa ih ne možeš prepoznati kao takve.…
Moglo bi se reći da ova priča nema nikakve veze s hrvatskom dijasporom. Ja ću ju ipak ispričati, pa ti sam zaključi. U svakom slučaju dio je mene, a ja jesam usko povezan sa dijasporom …njen sam dio.
onoga ljeta
Kolega Jakov Vranković iz Koblenza s kojim dijelim iskustva nekadašnje dugogodišnje intenzivne suradnje sa Slobodnom Dalmacijom poslao nam tekst pa piše: – Nadam se da si se dobro odmorila iako sumnjam, portal je uvijek bio lipo popunjen. Pa se ja Jakovu pravdam kako ipak odmorila jesam i to zahvaljujući divnim suradnicima koji su naše stranice redovito punili prilozima.… 