Ivan Dobra Žirjanin
Društvo moje, da ti se pofalin,
pronaša san evo novu curu,
svaku malo ona me talari;
mobitelon zove svaku uru.
Uvik kaže ja san samo bizi;
da bus čeka jer kar joj ni prima,
da je doma i da često šizi,…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Žarko Delač
U oskudici koliko toliko zanimljivih, vjerodostojnih ili informativnih članaka ovog smo ljeta u medijima obasipani tekstovima vezanim uz nogometaše i nezamislive cifre koje se spominju uz njihove prijelaze iz klubova u klubove.
Kao sportski zaljubljenik i naravno, navijač nacionalnih selekcija ipak se pitam gdje su granice u transferima i zbog čega je prisutan ovoliki novčani disbalans između pojedinih sportova ili profesija?
Tako visokoobrazovani zaposlenici rade za recimo 1000 Eura mjesečno koliko istovremeno nogometaši, za čije utakmice plaćaju skupe ulaznice, toliko zarade dnevno. Naravno kako u tome ne…
tekst: Ivica Košak
Wiesbaden/ Hrvatska kulturna zajednica, Ogranak Matice hrvatske u Wiesbadenu organizira Literarnu tribinu i susret u srijedu, 14. kolovoza 2019. godine, 19:00 sati, na adresi: Wiesbaden, Holsteinstr. 15A.
To će biti dobra prilika za upoznati časopis Riječ i rad našeg društva. Pozivamo Vas i na dogovor u vezi organiziranja zajedničkog izleta te posjet izložbi Suvremena umjetnost iz Hrvatske u…
piše: Kitana Žižić
I tako već danima. Čitati ili pisati? Pisati ili čitati?
Pojma nemate koliko je teško knjigoljupcu ostaviti se čitanja. Čitam otkad sam naučila čitati. U Hvaru je knjižnica bila na terasi s koje se ulazilo u Pučko kazalište. Svakodnevno sam prelazila tih stotinjak metara, uspinjala se žustro skalama i posuđivala novu knjigu.
Usput bih bacila zadivljeni pogled na Hvarsku tvrđavu Forticu, koja…
Komentar na tekst “Tiramol”
Ljerka Varga/09.08.2019./– Nositi gaće na štapu- znači otići trbuhom za kruhom, a znamo kako to izgleda u našem slučaju.
„Nositi gaće na štapu, znaći da neki još imaju gaće, a neki nemaju nit gaća, nit štapa“
piše: Julijana Matanović
U raskošnom vrtu jedne vile, među cvjetove dubrovačkog koralja i gospara, netko je utaknuo šiš s vratašcima okrenutima prema moru. Sigurna sam da ga samo rijetki primjećuju. Gosti ljubaznog domaćina redovito, slutim, nijeme nad ljepotom i silinom kruzera koji, neovisno o vremenskim prilikama, manevriraju nekoliko metara ispred njihovih očiju.
Toga dana uplovljavao je jedan od najluksuznijih. Gledala sam u smjeru u kojem su gledali i ostali. Za razliku od većine, …
Marica Žanetić Malenica
Nemir mojim tijelom vlada
vjetar mi se sapliće o pete
činilo se nekad nemogućim
da voljet ću jednom i ove
svoje šezdesete.
Želja još ima, nada ih krijepi
vedrinu nosim i drugima nudim
spremna na izazove nove
s osmijehom na licu jutrom
još uvijek se budim.
Nosimo se s godinama
u duši mlada žena
tijelom tek njena sjena
ništa nije isto, stižu me neka
nevesela vremena.…
U sjećanje na Mariju Kukić, lektoricu Hrvatskog glasa Berlin koja nas je napustila prije godinu dana. Hvala Ti, Marija, na lektoriranju, na pažnji prema Glasu a još više na rijetko viđenom, dragocjenom prijateljstvu kojemu nema ovozemaljskog kraja.
Iz naše arhive/ objavljeno 16.08. 2018.
piše: Stjepan Poljaković
Postoje obećanja dana u šali za koja se nadate da ih nećete skoro ili nikada ispuniti.
Jedno od takvih obećanja dadoh našoj i mojoj Mariji ( Kukić, pokojnoj, lektorici Glasa, op.u.)
Kada se onomad u zadnjem razgovoru našalila da ide snimit glavu „da vide ima li što u njoj“ odgovorih da preuzimam na sebe oproštajni govor od kojeg će se i umjetno cvijeće suzom orositi.