događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marko Jareb
Zašto puk malo čita, a još manje kupuje knjige u RH?
Jedan sveučilišni profesor na tu temu ističe: „Ne može se u tome prosperirati, jer nitko ne kupuje knjige u RH“.
Poznati i čitani pisac je istaknuo kako on godišnje može napisati najviše jedan roman te da od izdavača za to može dobiti oko 20 do 25 tisuća kuna. „To mi nije dovoljno da bih živio od pisanja“, dodao je.…
Novi Vinodolski/ Hrvatska matica iseljenika po dvadeset i sedmi put organizira od 15. – 26. srpnja 2019. Malu školu hrvatskoga jezika i kulture u Novome Vinodolskom, primorskom ljetovalištu bogate kulturne prošlosti.
Temeljni cilj ovoga ljetovanja je da djeca, uzrasta 9-16 godina, koja žive izvan Hrvatske, u zajedništvu s djecom iz različitih mjesta u Hrvatskoj, unaprijede svoje znanje hrvatskog jezika te upoznaju kulturnu i prirodnu baštinu kraja u kojemu borave.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Cio moj boravak u Bangladešu izvanredno je zanimljiv, ali to nije predmet ove knjige. Ukratko ću se osvrnuti još samo na neke segmente.
Milke sa mnom nikada nije razgovarao o nekim konkretnim problemima u pogonu. Najčešće je kritizirao Bikera i upozoravao me na Kohla tvrdeći da je dvoličan. Često je ispitivao što je to Celprojekt, i pitao me hoćemo li se natjecati za nadzor koji će se uspostaviti nakon što mi završimo posao.…
piše: Aleksandra Brnetić
foto: Ernest Nshiime i Stipe Puđa
Berlin/ U potrazi za novim poslovima i novim poslovnim vezama šesnaest je hrvatskih poduzetnika početkom tjedna doputovalo u Berlin na Njemačko-hrvatski gospodarski forum.
Njih 16 su osnivači, vlasnici, direktori 13 tvrtki iz sektora informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT), energetike, građevine, elektroindustrije i …
Komentar na tekst “Putovanje u nepoznato”
Marija Juračić/22.02.2019./
Sjajan zapis. Čini mi se da sam udahnula na njegovom početku, a izdahnula tek na kraju.…
piše: Marija Juračić
Kaže mi moj zet da sam ja kriva za prevare koje su u zadnje vrijeme uzele maha na našoj društvenoj sceni u tolikoj mjeri da već imaju simptome epidemije.
Ja sam kriva što je par varalica nasanjkao upravu Turističke zajednice u Zagrebu pa za neodržani sajam uzeo popriličnu lovu i nestao, ja sam kriva što je lažni policajac naplaćivao prometne prekršaje, što tobožnji službenici banke starcima otimaju ušteđevinu, navodno zbog provjere ispravnosti novčanica……
2. dio
piše: Ognjenka Kalajdžić
Grad u koji su nas dovezli zvao se Vaxjo. Pitala sam šta to znači da malo dobijem sliku o gradu. Niko od prevodilaca nije znao. Prvo što me iznenadilo, još dok smo se vozili u autobusu, bilo je da na livadama krave leže. Site sigurno. Jadne naše krave, nikada nisam vidjela da leže. Treba u kamenu naći travu. Kod nas u Hercegovini, kamen na sve strane, kamen i kamen, lijep, prelijep, ali nevalja za krave, mislila sam.
Skoro cijelim putem do Vexjo, bile su šume i livade, zeleno, sve…