Vinko Pavić
Zazvonilo podne
Sa zvonika.
Moj ćaća nutka glad
Da sačeka
Zdravomariju,
Kako bi je
Molitvom,
Uz sviću,
Lakše privario.…
admin
VINO, PJESMA I… TRAKTORI
piše: Marija Kukić
Kutjevo/ U učmaloj suhoparnoj svakodnevnici svaki i najmanji događaj čovjeku se čini velikim. A ako je događaj nešto značajniji, zaslužio je da se i zabilježi.
Upravo se to događalo prošlog vikenda u mome gradu. Održavao se „Festival graševine 2016“. A koji drugi događaj možemo prikladnije vezivati nego ovaj, kada je svima znano da je Kutjevo vinska prijestolnica graševine?…
MOGILA I SOKOL- OSTVARENI SAN
MOJE RAZGLEDNICE: Maksimir – drugi dio
teks ti foto: Marijana Šundov
Zagreb, 12.6.2016. – Moja prošla priča o jednom od najstarijih europskih parkova, oazi prirode i mira u buci velegrada, predivnom Maksimiru ne bi bila potpuna bez ove „razglednice“.
Sa zapadne strane park Maksimir nije ograđen, jednostavno sa pločnika zakoračite na jednu od stazica koja vijuga između grmlja i drveća. Ona najšira koju noću osvjetljavaju svjetiljke dovest će vas do Mogile i kipa sokola.
Same ove dvije riječi „mogila“ i „sokol“ meni zvuče tajanstveno i moćno. Riječ mogila ima korijen u starom slavenskom jeziku, a označava gomilu zemlje i kamenja koja se gradi iznad grobova umrlih. A, ptica sokol opjevana je u hrvatskim, domoljubnim pjesmama kao simbol neuništivog nacionalnog bića.…
U MORU LICA UVIJEK JEDNO NEDOSTAJE
piše: Katarina Pavlović
Milijunti put povrijeđeni od iste osobe mi postajemo pokvarene igračke. Tu smo, ali se s nama ne može samo tako lako igrati.
Da se ne lažemo! Svi smo mi nečija pokvarena igračka nastala slučajno, u neznatnom djelovanju, nastala odlazeći, uništena svakim korakom izdaje. I tako postane pokvarena, ne svira, ne svijetli, ne reagira na bol.
Sretnu li se dvije pokvarene igračke, one nemaju što izgubiti.…
GEBET AN DIE GÖTTER
USTRAJNO KA CILJU
RAZGOVOR S POVODOM: Naš mladi tenor, Goran Cah privodi kraju školovanje na Akademiji za umjetnost u Berlinu
razgovor i tekst: Sonja Breljak
Kratko podsjećanje na upoznavanje?
-Upoznali smo se prije četiri i pol godine na mom dolasku u Berlin. Došao sam iz Lipika. Rođen sam u Pakracu 1988., osnovno obrazovanje završio u Lipiku, srednju ekonomsku i upravnu u Osijeku, ali ja sam uvijek bio nekako u dva smjera. Kao dijete sam pjevao u osnovnoj školi u zboru i bavio sam se stvano puno glazbom, svirao sam harmoniku.
Kad se zbio taj trenutak kad si riješio da će glazba biti tvoj odabir?
–Zapravo, jako sam volio pravo a paralelno sam se bavio i pjevanjem, fagotom, imao sam tri velike ljubavi i došao je moment kada sam trebao prestati s pjevanjem jer je studij prava zahtijevao više vremena.…
POTVRĐENI U VJERI
foto: Sanja Husajina
Berlin/ U crkvi svetog Sebastiana, sjedištu Hrvatske katoličke misije Berlin, 61 mladiću i djevojci je u netom prošlo subotnje prijepodne podijeljen sakramenat Svete potvrde.
Darovatelj potvrde bio je pomoćni biskup Matthias Heinrich.
Slavlje Svete potvrde glazbeno je pratio Mješoviti crkveni zbor s Mehringdamma pod ravnanjem Matije Ćosić, solistica Ana Draganović te ženski vokalni sastav DueDeni.…
MLADI HRVATI BOKE
Oni znaju da je Crna Gora njihova domovina, pohađaju crnogorsku školu, a u svoje slobodno vrijeme hrvatsku nastavu
piše: Snježana Akrap- Sušac
Nakon šetnje „Opatijom bajnom“, obgrljena morem i kamelijama, nije me iznenadilo što su mi u hotelskoj sobi slike moga vrta i mojih kamelija, koje odavno nisu zapravo moje, stalno bile pred očima. Taj cvijet, uz mimozu, oduvijek mi je bio simbol bokeljske ljepote i profinjenosti.
Što mi znači Boka i zašto sam otišla, pitanja su koja neću postavljati jer je sada to besmisleno. Ne znam…
“ONO MALO DUŠE” TAKLO DUŠE
piše: Sonja Breljak
Essen/ Oni koji i djelomice prate Hrvatski glas Berlin znaju kako je glavna urednica, točnije gore potpisana ja, trebala knjigu “Ono malo duše” autora Emila Cipara, našeg pokojnog urednika i kolumnista, preminulog 10.10.2014. godine, predstaviti u netom prošli petak, u Essenu. I bi tako. Jer, ove vam prve dojmove i pišem iz središta Essena. Rano je jutro, vani je ugodna tišina jer je ulica u centru Essena gdje me ljubazni domaćin, Hrvatska matica za Ruhrgebiet smjestio u hotel, gradska, pješačka, trgovačka zona.…
KOMENTAR TJEDNA
Komentar na tekst “Tjerajući smeće, vraćamo smeće”
Dražen Radman/ 09.06.2016./ “Ono što rade, ne rade za narod, već za same sebe kako bi zadržali položaj što su ga zauzeli, položaj kojeg besmisleno smatraju vrlo ozbiljnim, a koji je uistinu kukavan i odvratan. Ne govorite nam da činite nešto za narod, to nije istina.
Sve odvratnosti što ih čine, poduzimaju samo zbog sebe, zbog svoje vlastite pohlepe, svoje vlastite sebičnosti, svoje vlastite taštine, svoje vlastite osvetoljubivosti i svoje osobne svrhe, kako bi mogli malo produljivati pokvarenost u kojoj žive i koja im se pričinjava …