Sven Adam Ewin
Ja sam trkač što svakog stiže,
A to takmaca svakog vrijeđa.
Obiđem prvog, ko da gmiže;
Pa trčim sebi iza leđa.
Tijelo dodatni signal šalje:
Što ti je? Trčiš poput truta.
A ja ubrzam… Trčim dalje.
I stižem sebe stoti puta.…
admin
DI SU PARE
piše: Marija Juračić
Kada je u našem Saboru prije nekog vremena onaj momak iz oporbe povikao: „Di su pare?“ nastao je tajac koji se odmah zatim pretvorio u opći smijeh. Svi su se slatko smijali, jer si to pitanje cijelog svog mandata nisu postavljali.
A i što bi? Plaća nije baš onakva kakva odgovara njihovim sposobnostima, ali stiže redovito, ima tu i nekakvih dodataka, beneficija pa stvarno nije jasno što sada taj oporbenjak odjednom hoće.…
HRVATSKA SAVJEST
piše: Marko Jareb
Držim jednu knjigu u rukama. Autor je poznat u cijelom svijetu. Na stražnjim koricama joj je istaknuta cijena od 69 kuna.
Shvatih kako je to naljepnica. Odlijepim je i ispod nje osvane cijena od 99 kuna. Znači i knjige svjetski poznatih autora se baš ne kupuju u RH.
Što bi tek onda mogli reći naši autori u pogledu kupovine njihovih knjiga?…
MOJI KORACI
ODMORI SE, ZASLUŽIO SI
In memoriam: Ivo Gregurević (1952. – 2019.)
tekst: Vanja Škrobica
Hrvatski glumac Ivo Gregurević rodio se u skromnoj obitelji u Donjoj Mahali kraj Orašja u BiH. Već je u djetinjstvu otkrio svijet glume i obožavao je kaubojske filmove pa je sa svojim vršnjacima i mještanima „postavljao“ predstave.
Po završetku srednje škole upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a prvu značajniju ulogu, provincijalca zaposlenog u Njemačkoj, imao je 1977. u filmu „Ne naginji se van“ B. Žižića. Iste godine igrao je i u Vrdoljakovoj „Mećavi“.…
HAIKU
piše: Sandra Marelja Muić
Ode nam i Ivo, naglo i neočekivano, prekratko u ovozemaljskom životu. Prekratko poput onog haikua o kojem je raspravljao u ekranizaciji Tomićevog romana.
Zapljusnu nas ta vijest zajedno sa ovim valom hladnoće, nikako da se čovjek ugrije nakon toga.
Nema kuta Hrvatske u kojem se ljetos nije žalilo za Oliverom, a sigurno danas nema mjesta gdje ljudi za Ivom Gregurevićem ne žale.…
ZAHVALNOST
tekst: Stjepan Poljaković
Nije prvi puta da pišem o zahvalnosti. Zahvalnost, biti zahvalan, kome zašto i kako?
Upravo završava sezona darivanja.
Promatrao sam majke, bake, sestre koje kroz godinu na povratku sa „štela“ navraćaju u trgovine po Austriji i kupuju gomile sitnica za unučad i djecu.
Nameće mi se jedno pitanje. Koliko zahvalnosti dobiju za to?…
KNJIŽEVNA NAGRADA ADOLFU POLEGUBIĆU
Književnik, teolog i novinar Adolf Polegubić iz Frankfurta dobitnik književne nagrade “Fra Lucijan Kordić”
Zagreb/ Književna nagrada “Fra Lucijan Kordić” Društva hrvatskih književnika i nakladne kuće ZIRAL – Zajednice izdanja „Ranjeni labud“ iz Mostara za djelo koje obrađuje život Hrvata izvan domovine, uručena je u četvrtak 3. siječnja književniku Adolfu Polegubiću, glavnom uredniku Žive zajednice, u DHK-u Zagrebu za njegove četiri nove knjige pjesama: Vršak osmijeha, Snatrenja, Poput Giottova kruga i Ogrlica od kamena, u izdanju Naklade Bošković iz Splita.…
CVIJET …
…ili Trajanje ljepote vremena
Iz naše arhive/ objavljeno 15.06.2012.
Adolf Polegubić
iz ovog vrta
više ga neću brati
možda me opojnost
budućih cvjetanja
odvede daleko
nakon svega
vratit ću se na počinak
ŠKOLO MOJA PREPAMETNA
piše: Marija Juračić
Ne, ne pišem o školama čiji su učenici dobili tablete, jer oni su samo sredstvo rada.
Pišem o sadržaju školskih programa koji su tako koncipirani kao da na kraju osnovnoškolskog učenja trebaju stvoriti potpune intelektualce. Ili neznalice? Vi odlučite.
Ne znam, sjećate li se kako sam vam pričala da je moj unuk želio tužiti državu. Zbog škole. Zbog toga što se rodio pametan, a ona…