Marija Juračić
Sva jedra vise, a šuti more
horizont mutan i vrijeme stoji
štiva pod vodom, može li gore
dok siva magla sve sivim boji.
Pružam ti ruku, ne vidiš mene
ne vidiš odraz ljubavi strasne
mog svijeta nema, sve je od pjene
sve sobom nosi večer što gasne.…



