Ivan Babić
Spavaj između mene i sebe
jastuci naši da se razdvoje
osvanut ćeš poput amebe
i oplodit samo snove svoje
Spavaj za sebe i za mene
prijeđi iz svojih u moje snove
osvanut ćeš poput žene
uhvaćene u okove…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Dijana Jelčić Starčević
„Radius Alepha je bio neka dva ili tri centimetra, ali kosmički prostor je bio tu u nesmanjenoj veličini. Svaka stvar (recimo, Mjesec, ogledalo) bila je beskonačno mnogo stvari jer sam je ja jasno vidio iz svih točaka u svemiru. Vidio sam prostrano more, vidio sam zoru i sumrak, vidio sam ljudsko mnoštvo Amerike, vidio sam prosrebrenu paukovu mrežu u središtu jedne crne piramide, vidio sam oronuli labirint (u Londonu),….“
Svaki jezik tvori spisak simbola; da bi se njima baratalo, sugovornici moraju imati zajedničku prošlost. Kako da drugima prenesem beskonačni Aleph što ga moje bojažljivo sjećanje tek ovlaš zahvaća? U sličnoj nevolji, mistici su se utjecali mnogobrojnim znamenjima; da označi božanstvo, jedan Perzijanac govori o ptici koja je, na neki način, sve ptice; Alanus al Insulis, o kugli kojoj je središte posvuda a obodnice nigdje; Ezekijel, o anđelu s četiri lica, koji se istodobno obraća i Istoku i Zapadu, Sjeveru i Jugu. (Ne navodim uzalud ove nepojmljive analogije; one se, donekle, dotiču Alepha), Jorge Luis Borges.…
Iz naše arhive/ objavljeno 23.12.2014.
Koja je to sreća kad nam stigne pismo od našeg poljskog prijatelja koji je studirao i diplomirao kroatistiku, boravio u Berlinu, Zagrebu …ljetovao na Jadranu, upoznao, naučio, zavolio jezik, običaje, navike, mentalitet …zemlju, ljude. A i naš Hrvatski glas Berlin na kojemu ima i svoju rubriku naslova “Moja Hrvatska”. Sad nam se pismom javlja iz Varšave…
tekst i foto: Daniel Ligeska
Dragi prijatelji Hrvatskog Glasa, prigodom Božića i Nove godine želim vam radost u srcu i puno uspjeha.
Javljam vam se ovaj put iz Varšave, gdje sam se preselio prošlu godinu.
Pokazalo se da i ovdje ima puno Hrvata, nekoliko hrvatskih restorana a čak i na poslu koristim hrvatski jezik. Tako da moja veza s Hrvatskom traje sretno i nije se završila nakon obrane diplomskog rada.…
Slavica Sarkotić
Bijaše jedno zrcalo, u njemu orhideja
Tek zaostala slika, misao korifeja
Prozor u život, nečija blaga ruka
Miris borovih grana, božićna jabuka
A iza zavjesa Arkadija, raspršena iluzija
Zelena Toskana, sunčana Andaluzija
U živicama ružmarina gnijezda ideja
Okruglo Sunce, voda i polja azaleja…
piše: Igor Matijašić
Nova godina 2017. nije dobro počela za one koji bi, barem svi tako ističu, trebali biti budućnost Hrvatske.
Riječ je, naravno, o studentima koje je početkom mjeseca dočekao popriličan šok – umjesto slatke čestitke pristiglo je priopćenje prema kojem će od 1. siječnja moći godišnje neoporezivo zaraditi tek 15 tisuća kuna (dosad je ta granica bila 50 000 kn).
Nakon što prijeđu magičnu granicu, država će im svaku sljedeću …
Probudih se, otvorih prozor, kad gle! Ulice, krovovi, drveće, grmlje… sve se od prvog snijega zabijelilo. Napadao te noći podosta. I sve nas iznenadio.Dok ljudi muku muče kako ostati u vertikali, biljke potiho snivaju o proljeću i griju se pod snježnim pokrivačem.
tekst: Slavica Jurčić
foto: Martina Dujmović
Prije deset godina, prilikom uređenja kapelice svete Klare, svećenik je dao mom suprugu stari kip Majke Božje koji je u kapelici bio 70 godina. Bio je u vrlo lošem stanju.
Znala sam da samo jedna osoba može pomoći da se vrati ljepota Djevici Mariji.
Obratila sam se Jasminki Dujmović, mladoj ženi iz moga Stupnika. Ona je istoga dana došla k nama i odnijela kip na uređenje.…
piše: Marija Juračić
Zet mi je za Božić poklonio knjigu “Liječnik u vašem domu“. Dobro zna da godinama izbjegavam svaki dodir s liječnicima, bilo kakvim lijekovima, pripravcima i slično. Složila sam nasmiješenu facu, zahvalila i stavila knjigu na počasno mjesto među već otišle pisce nadajući se da njima knjiga neće smetati.
Zagonetka poklonjene knjige uskoro se počela odmotavati.
Ujutro, umjesto da u miru popijem jutarnju kavu i pogledam na …