događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Uvijek idem istom mesaru. Skoro sam napisala – ne zato što je njegovo meso bolje nego kod ostalih….
Dakle, ne zato što je meso koje prodaje bolje nego kod ostalih mesara, nego je to prokleta stvar navike.
Pitam ga može li mi nabaviti onu finu, dalmatinsku pancetu, onu koja se na buri suši pa upija sve mirise aromatičnog mediteranskog bilja, a on kaže: „Jasno da mogu, nema zime.“…
tekst: Sonja Breljak
Ilok-Iserlohn/ Naši prijatelji, umjetnici iz Iserlohna, Ankica i Ante Karačić, boravili su u rodnom Iloku te nam ovako pisali: – Mi smo ovdje tri tjedna, sretni, na punjenju baterija za nove projekte ali i tužni jer je Ilok poluprazan. Prije rata je bilo 3200 zaposlenih a sada ima tek 2500 stanovnika… a potom u jednom od narednih pisama i referirali o osiromašenom životu i potrebi pomoći sportskim udruženjima Iloka.…
tekst: Josip Mayer
Često puta volimo reći: „Na mladima svijet ostaje!“ iako možda nismo ni sami svjesni koliko teško breme tereta oni sobom nose, počevši od školovanja, konkretnog obrazovanja sve do zaposlenja. Svjedoci smo kako se upravo sa školovanjem i obrazovanjem mladih više manipulira, nego što im se uistinu pomaže. Ovo pišem s nadom i gorućom željom da se u tom smislu nešto pokrene na bolje.
Naša djeca, naši mladi, nama su najveće blago i bogatstvo i ne …
drugi dio
piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
U prošlim Savjetima prisjetili smo se kako se pišu imena kontinenata, zemalja, gradova, sela, zaselaka, ali i kako pišemo neka perifrazna imena.
Imena pokrajina, krajeva i područja, imena raznih veličina i oblika, zemljišnih površina i posebnih imena zemljišnih čestica… pišu se nešto drugačije. Ako se naziv sastoji od samo jedne riječi, tada se po već uhodanom pravilu, piše velikim slovom:…
Komentar na tekst “Ključ za sva vrata”
Lada Franić-Glamuzina/ 03.01.2017./ Dobrote nam treba a ne pameti, rekao je jednom prigodom pok, Arsen Dedić.
A ni ona poznata rečenica: Dobrota je na ovom svijetu golo siroče – nije lagala.
No, nažalost, poklope ih doskočice koje su po smislu ovakve: Tko je dobar, magarcu je brat.
Stječe se dojam, na ovim našim prostorima, da su dobri ljudi glupi i nesposobni.…
Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Strah je prirođen svim živim bićima, samo ga netko zna dobro prikrivati. I moj Junak ponekad se boji. No, on ima uzor u ocu koji je u njegovim očima pravi super – junak.
Jednom prilikom, pri razgovoru za upis u srednju školu, Junak opisuje svoga tatu kao čovjeka nadnaravne moći.
Razgovor s piscem Ludwigom Bauerom, dobitnikom prestižnih književnih nagrada
razgovarao i priredio: Nikola Šimić Tonin
Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku – J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967.) i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnog časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač…
Da li to umire slavuj međimurski
Srebrna jutra u predvorju
U polumraku, a još budan.