piše: Ante Karačić
Iserlohn/ Pandemija polako odlazi kao da je nije ni bilo. Ponovo oživljava umjetničko djelovanje.
Osobno, nisam ni prestajao raditi ali sada nakon prestanka pandemije moram to intezivirati. Jer sada svi hoće da pokušaju nadoknaditi propušteno.
Do kraja godine, preko moje umjetničke udruge Kunstverein Iserlohn, mogu očekivati izložbe gotovo svaki mjesec.
Kao što rekoh, konstantno sam nešto radio, sada to samo treba doraditi i prilagoditi zadanim temama. Otprilike, ostajem u istom pravcu od prošle godine – križevi i značajni gradovi iz moga života. Izrađujem ih na drvenim pločama od odbačenog drvenog materijala. Kao na primjeru križa na fotografiji, koristim stapice od sladoleda i kajle za uramljivanje slika. Dakle, prilikom izrade željenih motiva koristim postojane oblike koji su već bili u funkciji. Dajem im novi život.…
Tuče bura,
Jedno sjećanje izaziva novo sjećanje.
Jednom je netko mudar rekao da je za pisca najteži trenutak na svijetu onaj kada s milijun ideja u glavi nepomično stoji s perom u ruci, pognut nad mramorno bijelim i turobno praznim papirom i pokušava otpočeti svoje putovanje. Taj majeutički moment uoči velikog praska kreativnosti koji uslijedi je uistinu bolan na emotivnoj, poetskoj i ljudskoj razini. Nešto kao element sramotnog razgolićenja svojih nimfi pred hordama štilaca raznih namjera pred kojima tako lako otvaraš dveri duše i pozivaš ih na konak u najdubljim odajama sebe.
Kad na tebe pomislim
Velika Gorica/ 13.6.2021.godine u prostorijama grada Velike Gorice, koje između ostalih koristi i Udruga umjetnika Spark, sakupili su se ljubitelji poezije. Joseph Brodsky kaže da je “poezija
Otjeraj noć i upali svjetlo
Dogodilo se to u ljeto 1967. godine. Završila sam prvi razred osnovne škole i teta me u srpnju odvela svojoj majci u Turić, u selo Bosanske Posavine.
Netko je početkom prosinca isključio
Tetovo/ Makedonsko-hrvatsko društvo (MHD) je 09. 06. 2021. u Tetovu organiziralo likovnu izložbu pod nazivom “Hrvatska kroz vrijeme”.