događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Stružec i njegovi seljani ne mogu više disati i mole za pomoć!
foto: Marija Matijašević
foto: Ružica Podbrežnik
Stružec/ Najveće pravo na ovom svijetu je – da čovjek ima pravo na disanje.
Imali smo to pravo i mi, sve do prošle godine, kada se u selu napravljena “KOMPOSTANA”, odnosno smetište. Načelnik je dao zemlju na korištenje kompostane, na 25 godina i sve potrebne dokumente je vlasnik u samo nekoliko tjedana dobio. Radovi su brzo napredovali, uz sredstva Europske unije.…
Pozdrav “Za dom spremni” nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske
prilog: Ivica Košak
U Priopćenju Ustavnog suda Republike Hrvatske od 3.06.2020. godine stoji: “Na temelju Ustava Republike Hrvatske sudbena vlast je samostalna i neovisna, a sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava te na temelju činjenica utvrđenih u svakom pojedinom konkretnom postupku. Ustavni sud Republike Hrvatske jamči poštovanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske i svoje djelovanje temelji na odredbama Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.…
Nova zbirka ljubavne poezije – Sven Adam Ewin: “Poslije tebe samo noć”
piše: Nada Vučičić
Kad sam otkrila poeziju Svena Adama Ewinog na Facebooku, prije nepune dvije godine, nisam ni slutila da će iskristalizirati moje mišljenje o poeziji.
Do tada sam poeziju osjećala srcem, ne tražeći dublje razmišljanje o onom jednostavnom – zašto? Ni što je to što me drži uz baš te pjesme/pjesnike suvremenike.
Dogodilo se da mi je njegova poezija ostala utkana u mislima, podsjećala me svakodnevno nekim riječima na njeno postojanje, javljala se notama muzike i povukla me snažno da o njoj razmišljam više, dublje preispitujem i učim – što to poezija mora imati u sebi da bi čitatelj shvatio zašto je pamti i želi uživati.…
KUDA IDEŠ…? (3/4)
(nastavak)
piše: Dražen Radman
Ispravan kriterij je neprocjenjivo važan u bliskim međuljudskim odnosima (bračnim, prijateljskim, poslovnim…), tj. u odnosima među ljudima koji su često i dugoročno upućeni jedni na druge.
Dakle, ako će takvi odnosi biti kvalitetni, razvijati se, nadograđivati i nadopunjivati, onda oni nužno podrazumijevaju i temeljna zajednička polazišta s kojih se promatraju događaji, stanja i izazovi koji stoje pred njima.
Naime, odnosi, ukoliko će opstati i razvijati se, ne trpe stihijska polazišta, a niti floskule pod nazivom – ‘međusobna tolerancija’.…
tekst: Julijana Matanović
Sezona je šumskih jagoda. Pogled na njih, već trinaest godina, vraća mi istu sliku. Slika bi trebala biti popraćena znakićem „tužno“. Pod uvjetom da mogu vjerovati u emociju koja se iskazuje pritiskom na tipku za ponuđenu osjećajnost.
Moja slika može se upotrijebiti i kao motiv u „prustovskim“ štivima, i kao motiv u pričama za djecu, i kao motiv u raspravama koje propituju identitet. I sa svim tim motivima ja bih mogla izaći na kraj. Teško mi je samo u trenutku…
Sven Adam Ewin
– Nešto razmišljam draga: naše sunčane sjene,
Ja ne znam što je njima? Jedna od druge bježi.
Moja sjena muškarca i tvoja sjena žene,
Čim se dodirnu rubom, jedna na drugu reži.
Ti odgovora ne znaš. Pa pitaš sjenu svoju.
Sjena ko sjena, šuti. Ja te zagrlim s leđa.
– Pitaj je sada, mila. – A ti se ljutiš: – Koju?…
tekst: Dragica Trumbetaš
Jučer i noćas haraju oluje Hrvatskom. Tuča je zasula okolicu Bjelovara ali i Zagreb. Crno nebo, cijelo popodne je prijetilo nad Zagrebom, i pred kraj se dana, otvorilo.
Kuće bez krovova, nova su poprišta katastrofa. Srećom, nije bilo prejakog vjetra, tako da nije popadalo ono što se još labavo drži i prijeti da padne na ulice.…
tekst: Ruža Silađev
U normalnim uvjetima često odlazimo na Dunav. Zimi i s jeseni, makar skuhati kavu i u miru Božjem otpočinuti. S proljeća, malo umočiti noge, a ljeti se okupati, kuhati doručak, ručak i uživati u nepatvorenoj prirodi.
Ovoga proljeća nije bilo tako i jedva smo dočekali prvi stupanj popuštanja mjera u cilju zaštite od korone. Odmah u nedjelju 10. svibnja, ove 2020. smo krenuli već uhodanim stazama do rijeke.
piše: Tonči Ćepernić
Sretnu se na rivi dvi store prijateljice, nisu se vidile majko godišt.
– Ajme Ane če mi te je drogo vidit. Kako si? Kako su ti dica? Ti ono jemaš dvoje, sina i ćer.
– Bome je. A če da ti rečen. Ćer se udala, ima zlotnog čovika, dobričina, i puno je voli. Svako jutro joj donosi crnu kafu i galetine u postelji. Duša od čovika. Zet samo takvi.…