piše: Eleonora Ernoić
Zagreb/ Nekak je po Zagrebu i okolini (a kaj znači od Karlovca do Čakovca, DHMZ nije tak precizni kak De Wetter) prohujalo ovih dana nevrijeme, veliki veter, pa tuča, vništilo vrteke, gorice, žito, se ono kaj su si ljudi v korona i postpotresno vrijeme posijali, posadili.
Človek se zažali nad sim tim, ali su naši ljudi nevjerojatni, neuništivi, moreš ti delati z njima kaj hočeš, oni se buju opet zdigli na svoje noge i onak potrti krenuli znova. Heroji kaj preživljavaju z 1200 kuna penzije, plaće, skrbni, marljivi.
Gledim po vulicama glavnoga grada modu.
Tenisice su zamenile visoke pete, trenirke, traperice, čak i sam doljni veš, fina odijela, šilterice škrlake i damske šešire.…
Iserlohn/ U Njemačku smo došli 11.11.1991. godine nakon progonstva iz Iloka.
Stružec/ Najveće pravo na ovom svijetu je – da čovjek ima pravo na disanje.
Kad sam otkrila poeziju Svena Adama Ewinog na Facebooku, prije nepune dvije godine, nisam ni slutila da će iskristalizirati moje mišljenje o poeziji.
Ispravan kriterij je neprocjenjivo važan u bliskim međuljudskim odnosima (bračnim, prijateljskim, poslovnim…), tj. u odnosima među ljudima koji su često i dugoročno upućeni jedni na druge.