piše: Lada Franić-Glamuzina
Draga Sonja,
evo ti se javljam, jedva sam stigla od priprema za početak školske godine. Pripreme su kao da se spremamo na front, majke mi, lakše je bilo u ratu.
Potaknuta sam na reakciju postom što ga je objavio dr. Berecki povodom jučerašnjeg skupa na Trgu bana Jelačića koji je potpuno apsurdan, u kojem rulja na Trgu gađa liječnike i medicinsko osoblje bocama i vrijeđa ih dok oni pokušavaju pomoći prosvjedniku koji je kolabrirao – nije to bio nikakav skup slobode, nego coranaparty i skupljanje najnižih populističkih bodova…
Ovaj skup nam otvara oči i govori da među nama žive osobe koje se ne mogu nositi sa stresnim situacijama te da moraju za sobom povući mnoge u propast, koji neće prezati ni od čega, osobe koje su spremne nasiljem pokazati što misle i i kako će proći oni koji se ne slažu s njima. Nezreli, nedovoljno obrazovani, očajni i uplašeni koji površno, sagledavaju životne situacije ne mareći za ostale ljude. Prepoznajem u njima osobe koje svoje praznine u životima, dušama i intelektu moraju popunjavati na destruktivan – a ne konstruktivan i kreativan – način…
U ovakvoj “demokraciji” ovi nasilnici, šupljoglavci neće snositi nikakve posljedice jer gađati liječnike u obavljanju svoje dužnosti, vrijeđati i napadati liječnike i, naravno, učitelje postala je moda u zadnjih nekoliko godina. To je dno, to nije civilizacija…
Slično stanje je u i školstvu. Ljudi koji rade sa mnom su učitelji zato što su iznimno empatični, što žele pomoći djeci i roditeljima, svjesni su da su u društvu bitni jer bez njih ne bi bilo ni kirurga, ni umjetnika, ni limara niti jednog zanimanja.
Mi volimo svoj posao i koliko god puta bili pljunuti, poniženi i omalovaženi, mi se svaki dan ustanemo, otresemo blato koje su na nas nabacale osobe koje nisu u stanju razumjeti ni sebe, ni svoju djecu, ni društvo u kojem žive…
Jer, mi, učitelji znamo da oni ne znaju… i dok se mi u školama mučimo da njihovoj djeci osiguramo siguran prostor za učenje, oni nam pokušavaju otežati i srušiti trud koji smo do sad uložili na pripreme za početak školske godine…
Sutra počinje školska godina u uvjetima koji su pod opsadom, a oni se sprdaju na Trgu!
No, očekujemo kako će većina tih prosvjednika uskoro po bolnicama te iste liječnike vući za rukav i moliti za pomoć…
Pitam se hoće li itko odgovarati za ovo???
Učitelji će bez obzira na sve opet ispočetka njihovu djecu podizati kad padnu, učiti ih misliti, osjećati, hrabriti ih, nikad nećemo odustati od svojih učenika jer učiteljski posao, isto kao i liječnički, rade isključivo Ljudi s velikim LJ.
P.S.
I kad mi je sinoć moj bivši učenik Martin, slučajno se sreli u Dugavama s još nekolicinom divnih bivših učenika, izrecitirao naizust Šenoinu pjesmu “Budi svoj” s ponosom i nadahnućem, znala sam da sam udarila pečat koji se neće nikad izbrisati…
Šalila sam se s njima da sam ih zauvijek pokvarila jer biti svoj nikad nije bilo lako, no vjerujem da ovi moji biseri imaju snage za to.
Draga Sonja, zaključujem da su danas ljudi s maskama jedini koji su uistinu skinuli „maske“.
Srdačni pozdravi tebi i tuđini!
Lada
Zagreb, 6. rujna 2020.