tekst: Slavica Jurčić
Jučer sam spremala pretince u ormaru… Izmiješale se slike iz moje i Ivine mladosti, kutija koja ih je držala 25 godina sada je popustila. Odluka je pala,slažem ih u novu kutiju.
Istovremeno mi je i mašina oprala veš pa pozovem mojeg Domagoja da pregleda i složi slike. On sjedne i s velikim interesom zaključi da će ih složiti po veličini.
Veš sam objesila i zadržala se vani više od pola sata, povratak u kuću i pogled u dnevni boravak me potpuno oraspoloži.…
Nekada davno živio je jedan vitez koji je tražio najljepšu riječ. Pitao je sve u selu znaju li je, ali niko nije znao.
Ljetnje je doba. Možemo to zaključiti po odjeći ovih djevojčica, druga, koje su na čas udaljene od sigre. Sjede ispred bijelim vapnom okrečene kuće kako je to prije bilo u Sonti, na patosu od opeka.Na lijevoj strani vidimo vraca, ulaz u dvorište.