Ima li ikakvih promjena u međuvremenu?
Trivijalnost, gramzljivost, častohleplje, neosjetljivost za druge i drugačije, materijalizam, manipulativnost i egomanija, vladaju političkom i društvenom scenom. Svaka je načelnost isključena u ime probitačnosti.
Pojam “neprincipijelnih koalicija” jedan je od takvih odraza moralnog pada i općeg beskičmenjaštva.
Što je to “odgovornost za riječ”? Što je čast, što viteštvo, što domoljublje bez osvetničkih strasti i umatanja u barjake, bez podvriskivanja na stadionima i avetinjskih poklika na trgovima?
Gdje je zavičaj kao “antropološko mjesto”, gdje su Vjera, Ufanje i Ljubav, izvan religijskog znakovlja i ljute protimbe?
Tko su danas stupovi društva, moralne uzdanice, primjeri generacijama?
Kome dajemo vjeru, u koga polažemo nade, dok se pred nama već otvaraju ponori i vrata “tamnoga vilajeta”.?Jesmo li doista “razvlašteni od sebe” i vlastite budućnosti, stavljajući svakoga dana odluke o njoj u posve pogrješne ruke? Oni koji daju nadu, nekada daju više od kruha svakidašnjega.
Ma koliko bile porazne spoznaje o “prolaznosti slave svijeta”, zadatak nam je promisliti, nad svakim imenom, svakom ponudom i svakim obećanjem.Ili prema Cioranu: “Da bismo živjeli, da bismo samo disali, valja nam učiniti sumanuti napor kako bismo povjerovali da svijet ili naša poimanja sadrže temelj neke istine”.
Sapienti sat.
B.J. 2014.
…
Jutros sam stara
Zagreb/ Odjel za jezikoslovlje Matice hrvatske organizira predavanje Lade Kanajet Šimić, rukovoditeljice Odjela za školstvo, znanost i sport Hrvatske matice iseljenika na temu: “Uloga Hrvatske matice iseljenika u promicanju i popularizaciji hrvatskoga jezika izvan Republike Hrvatske.”
Rukama se igrat,
Drugi dan Duhova, službenog državnog i crkvenog praznika, polagano ide svom kraju. Dva dana se Duhovi slave u većini zapadno europskih zemalja, neovisno o tome jesu li katoličke ili protestantske vjeroispovijesti i Mađarskoj.
Iako u Njemi postoji 29,9 milijuna (precizni statistički podatak pedantne njemačke birokracije za godinu 2020.) bicikla na elektro pogon, popularno zvanih Pedelecs, i iako je moj sin Filip jos prije godinu dana ponudio “modernizaciju”, ja sam jos uvijek El Clasico.
Nema me u zadnje vrijeme na društvenim mrežama i na internetu jer mi ruke ne opraštaju kosilicu, šišačicu i ini vrtlarski alat pa fini pokreti kao što je tipkanje, ne dolaze u obzir. I oči mi ne vole ekrane pa mi stalno šalju crne točke koje putuju kako se njima hoće.