tekst: Ljubica Kolarić-Dumić/ Iz knjige: „Moje srijemske priče“/Tomagraf, Zagreb, 2018.
Zbog ozeble tuge mojih roditelja
kupila bih našu kuću…
Kad bih već jedanput mogla zaboraviti i kuću i zavičaj. I fotografiju koja mi neprekidno stoji pred očima. No uzaludna je moja borba sa srcem. Uvijek me je pobjeđivalo. I sada ga vidim kao pobjednika.
– Nema zaborava! – Čujem kako mi dovikuje, a ja kao nekad bosonoga trčim svojim livadama. Berem zeleno voće, skrivam se po dvorištu, uživam u mekoći prašine i čekam prve snjegove. Tražim izgubljeno. Zavirujem u svaki kutak u kojemu se skriva radost moga djetinjstva, sigurna da me čeka sve što sam tamo ostavila. …