piše: Ivan Tumbas
Tužna je ova priča koju sam čuo je od mojeg pokojnog dide Ivše, prija tušta godina. Pripovitka je kako je jedan Bunjevac, u ono vrime, prošo kalvariju.
Po stazi uz kaldrmisani sokak koraca mladi svećenik. Duboko je zamišljen. Cigurno razmatra kaku važnu stvar. U ruki mu tanka crno lakirana batinica sa drškom od kosti, koju mirno i jednako diže i spušta u znak duševne i tilesne sabranosti. Kako se put penjo gori, …