Anđelka Korčulanić
Rasani me
šûmom još nezačetog vala
sred dalekog oceana,
imenom ruže što je do jučer cvala,
prstima, golim skitnicama
na vijugavim stazama tijela,
sutrašnjim zvonom s kapele na brežuljku
i zamrlim pjevom lastavice
u suton što je odletjela…
08 POEZIJA
SONET O ČUDIMA GOSPODINOVIM
GRIŠNI JUDI
MEŠTAR
Ivan Dobra Žirjanin
Borisu Dvorniku
Bor će na Marjanu i napri’ rest drito,
Orošen suzami ke do žil ga bolu;
Rič mi je zastala, pa sve usakrito,
Išćen svoj facolet. Crna kob u dolu!
Sebe si darova i dasci, i placu,
Uža si osvitlit ča niko ni moga;
Duh je tvog umića uša u užancu
Vitru se oduprit, makar iznemoga.…
ZLODUH
Vinko Pavić
Osvojio je planine, nepremostive sive gudure,
Nebo išarao grmljavinom metalnih galaksija,
Sjeme razdora i zla sijao u plodne duboke brazde,
Strah obojio krvavim mjesečevim zrakama
I ohrabren našom šutnjom
Upuzao u uspavane pore mekana i sirova tla.
Jutra, bjelja od majčina mlijeka
U svojim zrcalnim odrazima obojio…
PROLJEĆE
NEČIJA ME MLADOST GLEDA IZ STARE SLIKE
OKITI SE LJEPOTOM
MOJ KRIŽ GORI
Uoči velikoga tjedna
(Posvećeno hrvatskom književniku Josipu Pupačiću)
Vanja Škrobica
u krvi i plaču rodila me mater moja i križ otaca moji nastavja gorit u meni;
besida se Tvoja time ispunjava i proročanstva mudrih proroka;
suđeno mi je ići puten čovičnin bačen san u plamen gorući jezik;
od rođenja razapeti su duša i tilo moje;
borin se u međuprostoru Neba i Zemje, vičnosti i prolaznosti:
TAKO SAM UMORNA
Iz naše arhive/ objavljeno 16.02.2011.
Sonja Smolec
Danas sam tako umorna
od ljudi koji nemaju živaca
čekati autobus koji kasni,
i čekati doktora koji će također zakasniti.
Dok čekam ispred ambulante
pročitat ću novine, dvaput,
u oba smjera od prve do zadnje stranice,
da ubijem ovo prazno vrijeme…