Mirko Popović
Istoga trena kad mi je zazvonio telefon Ida se pojavila na vratima hitro zakoračivši u prstoriju. Ne znam što sam gledao, ili neobičan način kojim je popunila sobni prostor, ili gipkost ljupke pojave koja mi se zajedno s otvorenim vratima primicala.
Odnekud sam znao da je znala da se nisam pitao je li vidjela pokrete koji su između mene i prozorskog okna zapaljenog sunčevim ljetnim ognjem graničili sa nestvarnim. Iz mojih očiju mogla je iščitati da imam do sada nespoznajno zadovoljstvo…