Igor Divković
08 POEZIJA
MAŠTRAL
ZRNO PREKO PRSTA
GRADOVI I RUŽE
MOJA NADAHNUĆA
PJESNIK
Iz naše arhive/ objavljeno 26.03.2017.
Sven Adam Ewin
Pjesnik je čudo. Zbori na Gori.
Pjesnik je sanjar. Hoda po vodi.
Pjesnik se ne stvara. On se stvori.
Pjesnik se ne rađa. On se rodi.
Kad pjesnik šuti, tad nebo gori.
Veći je kada nije u modi.
Što tebe mori i njega mori.
Pjesnik tamnuje i na slobodi.…
ULICE
BILO, JEDNOM, U KONSTANTINOPOLJU
NEMOĆ
Nada Vučičić
poljima nepoznate Zemlje
noseći nadu kao tek izleglog ptića u grudima
siroto dijete u stoljeću pakla zarobljena
dok sretnike griju ruke roditelja pred TV
i stižu im SMS poruke od prijatelja
u toplom stanu raja gdje strah je poništen
Ti jadno moje kako da te utješim
daljine su prevelike i kolovoz je uklet
i zmije pune otrova spremnog za nevine
A smrt nosi listu miljenika u očima
i mimoilazi nesretnike