More je noću crni oniks –
dar mudrog odlučivanja,
u zoru selenit, mjesečev kamen –
čuvar naših lijepih sanja,
a onda se premetne tiho
u simbol nade, vodeni opal…
Razgolićene duše umirem na riječima tvojim… želim to…
U pogledu ti snove vidim, besciljna lutanja tvojih uspomena.
Ali… Sjećaš li se onog jutra i istine u boci koju smo ispisali, pustili
da morski vali tajnu otkrivaju svijetu.…
Strepim, jesam li i ja samo sjena,
