Maja Šiprak
tvoje oči snatre smaragdno nebo
češljaju pramenove zore
pletu tišinu u čvorove sreće
svijet se u njima ogleda
čist i nevin
a suze su oceani
koji oplakuju vrijeme
08 POEZIJA
IZMEĐU DVA DODIRA RUKE
NIZ PLODNA POLJA
Iz naše arhive/ objavljeno 14.01.2012.
Adolf Polegubić
Možda pokoja pjesma
dohvati moje snove
onako uz rub
kao i pozdrav drage osobe
Rubac na vjetru
nije tek slučajni znak
u hodu prema nepoznatim ulicama
To rijeke odlaze u koritima
RASANI ME
SONET O ČUDIMA GOSPODINOVIM
GRIŠNI JUDI
MEŠTAR
Ivan Dobra Žirjanin
Borisu Dvorniku
Bor će na Marjanu i napri’ rest drito,
Orošen suzami ke do žil ga bolu;
Rič mi je zastala, pa sve usakrito,
Išćen svoj facolet. Crna kob u dolu!
Sebe si darova i dasci, i placu,
Uža si osvitlit ča niko ni moga;
Duh je tvog umića uša u užancu
Vitru se oduprit, makar iznemoga.…
ZLODUH
Vinko Pavić
Osvojio je planine, nepremostive sive gudure,
Nebo išarao grmljavinom metalnih galaksija,
Sjeme razdora i zla sijao u plodne duboke brazde,
Strah obojio krvavim mjesečevim zrakama
I ohrabren našom šutnjom
Upuzao u uspavane pore mekana i sirova tla.
Jutra, bjelja od majčina mlijeka
U svojim zrcalnim odrazima obojio…