OVDJE BIH SE PREDALA

piše: Božica Jelušić  ...zapisi iz Nizozemske
7314_4310740145389_360732469_nStigla, gotovo pred zoru. Ugodan krevet, još pamti moj obris tijela. Admiral je na svom mjestu, grade mu novu cestu do marine. Još malo i udahnut ću miris mora, algi, trave, slanog vjetra.

Galeb u visini, najava sunca u daljini. Biram omiljenu košulju. Kava i južno voće, razgovor ugodni, koji seže daleko i duboko … U perspektivi kolač s višnjama i Višnji voli višnje, kaže Ivan Golub. Usredotočujem se. To je lako, kad imaš središte ……

više

NA KRAJU IPAK OSTAJEŠ SAM

Antonio Gavran …iz zbirke “Ponesen visinama”

Download30. studeni 2010. u 16:04/ Hladne su noći i maglovita jutra u srcima naših ljudi. Neprestano se u ovim izmišljenim krugovima prijatelja i poznanika traži osoba koja zbilja zaslužuje nazivati se našim prijateljem i biti dio našeg društvenog i privatnog života.

Ovo je priča o onima koji imaju sve, a nemaju ništa. Silno bogatstvo, lažno predstavljeni ljudi i samoća skrivena u grudima što žele puknuti od boli, slika su i prilika današnjega čovjeka.…

više

JEZIK RODA MOGA

IZ NAŠE ARHIVE ...Domoljubni stihovi Petra Preradovića /Objavljeno 26.01.2010./

Ovi stihovi Petra Preradovića velikog hrvatskog domoljubnog pjesnika pratili su me cijeli iseljenički život. Htio bih njihov značaj i njihovu snagu podijeliti s vama. Nije ovo cijela pjesma, ali toliko zapamtih i to mi bilo dovoljno … /Emil Cipar/

Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči, –
To je jezik roda moga!…

više

MJESTO ZA KROŠNJU

piše: Božica Jelušić
240px-Acer-pseudoplatanusDanas iz čista mira, iz modrog neba, tuča veličine lješnjaka, po Bilogori i njenim selima. Stajala na terasi, ukopana i užasnuta, zbog javora, rajčice i luka u povrtnjaku, zbog pšenice u polju …

Sasvim bez misli, povukla se u kabinet, pokrila se preko glave i ponavljala neku mantru. Kako je ono Milarepa, kao mlad yogin, poslao tuču na susjedno selo, jer su mu uvrijedili majku? I kako je samo bolno to ispaštao, kad ga se Marpa dohvatio kao učenika ……

više

HOFFNUNG

Katarina Budimir
Wie vergessen, wenn Gedanken bleiben?
Wie vergeben, wenn die Menschen schweigen?

An was noch glauben, wenn Albträume den Schlaf uns rauben?

Warum lachen, was noch machen?
Damit der Glanz der Erde bleibt,
damit das Kind vor Einsamkeit nicht mehr weint?
Schliesse die Augen und öffne dein Herz, vertraue in Gott,
lass ziehen den Schmerz.

više

JEZIK JE MOJA MJERA

Božica Jelušić
makoviBježim iz Zagreba, a kiša za mnom …Daje mi ritam, razigrava zelenilo, namače brazde i konture krajolika …

Mislim o razgovorima, o književnosti, o današnjoj Paljetkovoj promociji, vatrometu soneta. “Pod ovim nebom ti si nebo, blaže / i s više zvijezda, ptice lakše lete/ kroza te, vječnost s puno manje sjete / postaje vrijeme što ga dani traže…”

Premda sve manje volim iscrpljujući i konfuzni ljudski okoliš, tu i…

više