(sonetni vijenac)
Roko Dobra
MAGISTRALE
sad ti srce ptica otkucava vrijeme
sad te ljubav naša neprestano budi
a sunce prosiplje svoje jedro sjeme
na tlo ti hrvatsko i na tvoje grudi
i sad evo rasteš do bijelih zvonika
sav obasjan sjajem i srebra i zlata
dišuć dušom gordom svog ponosnog lika
jer bedemi tvoji ne znaju za vrata…