BILJEŠKA ZA ŽIVOTOPIS

Iz naše arhive/ objavljeno 13.02.2011.

Viktor Vida
Moj život zna toplinu uspomena
pojedinosti, koje nisu važne.
Vidim kućicu na moru od kamena.
I odbljesci stolnjaka titrali su,
kad se otvorio prozor.
Otišao sam poslije prema sjeveru
i šetao kroz rujan,
u kom je prosjak svirao orguljice
s pticom na ramenu.
Jesen je bila kišovita,…

više

NIKAD VIŠE ISTO

Iz naše arhive/ objavljeno 01.04.2016.

Joža Prudeus

Može li se isto ponoviti?
Nekom, drugom, isti ponuditi san;
istom bojom glasa, istim žarom duše?
može li se isti ponoviti dan?

Nikad isto nije, bivše, isto!
Čisto isto nikad ne može ni bit.
Niti iste niti u novome tkanju-
slične, jako slične, ali druga nit.…

više

ŽIVOT U NADI

Ivan Dobra Žirjanin
Da se vratit u vrime mi davno
a mlad biti, zdrav i sritan samo,
ka’ se ipak živilo zabavno!
O, da mi je još jednon bit tamo!

Ali ča san Bogu ja skrivija
ka’ se mučin u tujemu svitu,
di još nisan sriću uhutija,
a blizu san usahlomu cvitu?…

više

LAŽEM

Sven Adam Ewin
Poznaš me, dragi. Dugo, dugo.
I znaš što ova žena voli:
Ujest! (Kad nema ništa drugo),
Tamo gdje te najviše boli.

Što se glupiraš u svom logu?
Dobro, cyber si. Nisi stvaran!
Al’ ti oprostit ja ne mogu
Što si predvidljiv. Suhoparan!…

više

USPOMENE MIRIŠU NA CVIĆE

tekst: Vinko Pavić
Išli u šesti razred. Zadnji razred u ričičkoj osnovnoj školi i bili najstariji. Osam muških i četiri cure. Zapuhnuo nas povjetarac životnih dozrijevanja, duhovnih i tjelesnih, koja naslućuju budućnost. Pupoljci, rumeni i zdravi, u cvatu, čekali svoju nebesku kap rose da procvjetaju.

A one, vesele, leptirice. Cviće. Zaigrane i razdragane. Nasmijane. Mi zagledali u cviće. Zagledali latice na kojima proljetno sunce počelo raskošno blještati. Zagledali u beskrajne dubine bistrih …

više