Dragica Šimić
Ne odlazi mi ti, zjenico oka mog.
Pust ne ostavljaj prag, jer meni te dao Bog
Da pogledom rastjeruješ tamu,
Da zvijezdu moju u očima nosiš.
Ne ostavljaj me samu.
Za tebe sam gazila mnoge neprohodne staze
I vjetrovi mnogi srcem mi sipali stud.
Tek osmijeh lica tvog grijao mi dušu i grud.…
U dalekoj zemlji, jednoga dana,
Istina,
Da li to umire slavuj međimurski
Srebrna jutra u predvorju
Bijaše jedno zrcalo, u njemu orhideja
U noći
još samo vjetar navrati
dočekao sam još