HLADNA TIŠINA

Ivan Dobra Žirjanin

Ki će mi povidat kojukor besidu
ako se otvoru vrata crne kuće:
je li bar bravinci još lizu po zidu?
i je li kâ maška prejinu još suče?

.
Ima li, zaboga, ikoga uza me
ki zna je li ruža jošće pušća kljice?
i je l’ joj ka’ fali ovo moje rame?
i ‘oću l’ joj ika’ pogladit latice?

Baren da pošaplje prijatelj mi niki
di je ruža moja i komu mrljuše?
Nide čuti nikog, nide traga viki;
samo glase slutin u dnu svoje duše.

Mrtve je skaline pokrila prašina,
a na mon ramenu – hladna je tišina …

 

 

 

 

 

 …

više

GDJE SI

stihovi i slika: Nada Vučičić

kada tratinčice sklapaju latice
Sljez mrakom skriva boju
I trave vlagu upijaju  nježno
ptići nahranjeni zaspu u gnijezdu
a oblak zakrili mjesec da ih ne budi…

više

OTOCI KO KUĆE

Iz naše ahive/ objavljeno 17.05.2017.

Anela Borčić
anelaU maternici sedefnog svjetla
rojevi otoka ulaze u moju sobu
kroz široka balkonska vrata

Tražeći život
zorom vire u me ljubopitno

Znam
ja im trebam…

više

MALA PRIČA S PUTOVANJA

“Čovjek sve izdrži kad je prisutna ljubav.”

piše: Slavica Sarkotić

Berlin-Zagreb/ Na stolcu do mene, dijelio nas je samo prolaz, sjedila je žena, Njemica, po godinama rekla bih starija od mene.

Ušla je u autobus čini mi se u Dresdenu, pogledala broj mjesta i sjela pored gospođe za koju sam kasnije saznala da je Hrvatica kao i ja.

Vrijeme je prolazilo u tišini, čulo se samo drndanje kotača i šum kiše kako udara po staklima jer kišilo je negdje između Dresdena i Praga.…

više