prevrćem dane kao ribu zamućenih očiju
krv više nije purpurna na škrgama
ulov je prešao u fazu raspadanja
hladno je prstima dok dodiruju
ledom lažno očuvanu svježinu…
Ne može virovat, ko doživija nije.
Grlice dvi na prozor otvoren sletile.
Nas dvoje za stolom.
Čitamo Psalme.
Klepet krila nas podsjeti.
Došli su nezvani gosti.…
Tko noću
Vjerujte mi
prevrćem dane kao ribu zamućenih očiju
Ne može virovat, ko doživija nije.
Svojoj sam rijeci rodno mjesto,
Pasa san ti sinoć