Zdenko Banjedvorec
Ne zatvaraj mi punistre ni škure
misečinom ovu pismu pišem,
u kantunu oku caklila se zvizda
i dok duša plovi, ja sa morem dišem …
Misečina razli se po vali
jema ura da u barci sidin,
mriža prazna ka i misto moje,
ja jedini svoju zvizdu slidim …
Naš su Božić i zvono i pjesma.
Bio jednom dječak po imenu Vinko. Još nije išao u školu, Ali imao je uvijek puno pitanja. Svakome tko se kraj njega našao, postavljao je i takva pitanja, na koja mu često nisu znali odgovoriti.
Sreća su krilati trenuci
U tijelu zdravlja,



