tekst: Vinko Pavić
Svakomu normalnu čeljadetu danas se privrne ono pameti u glavi i možđanin kad samo promisli kako je u ona stara vrimena jedan glavar kuće mora bit promućuran i kako je mora mislit, radit i snalazit se.
Ne mislin sad na onu rađu na njivi, u vrtlu i vinogradima, jer je tako i tako svakoga, ko god je oda po zemlji i staro i nejačad, čeka njegov dil za uradit, njegov svakidašnji parat, već mislin na onu žilavu, životnu, rekli bi, vilozovsku rađu, u kojoj se valjalo nosat sa svakon rđon i svakin đavlon što se uplića u pošten svit i svaki dan kidisa na nj.…