Kristina Rogić
Prsti sudbine
U nase zivote zapleteni
Vidjela nisam nikada …
08 POEZIJA
SPAVAJ, ZAGREBE MOJ!
LILIJE
POGLED
VERONIKA
Mirko Popović
Brat je bio stariji, pamtim
Devet je noćiju čini mi se zaredom
Užarenim očima više nego jezikom
Drobio riječi, a zaluđenost mu je
Za Veronikom dosezala točku ključanja
Brat me dok sam pokušavao zaspati
Prije nego izblijedi mjesec
Budio usred noći: Što ti hoćeš, mi smo
Suđeni jedno za drugo…
NAOČALE
Robert Tomšić
Imao sam pa vagao, kao zlatar zlato.
Nisam cijenio, bio sam „građanski“ hladan.
Priroda je za mene bila prljava i siva.
Gledao sam kroz krivu dioptriju,
kao i većina mojih „prijatelja“.
Kada sam izgubio svu „gramažu“ zlata,
tada sam prvo osjetio bijes. Na druge!
Poslije sam skinuo naočale i progledao.…
NA ULICAMA STRANIM
NEKE PJESME
Sven Adam Ewin …iz zbirke Zmijski car
Čitaš pjesmu. Pa opet potom.
A pjesma biva sve to tanja.
Da pri čitanju bliže stotom,
Već izliže se od čitanja.
Neku pak čitaš i po trista,
(Kao što ljubiš dragu ženu)
I dok je čitaš – ona blista,
Kao karneol u prstenu.…
