OPROSTITE CVJETOVI

Stipo Lučić
unnamedOprostite mili, cvjetovi najdraži,
za ljubav što nehoteć previdjeh,
sve nježnosti nemušto propuštene
i poljupce nježne, čuvane, nedarovane.

Oprostite što otac, muškarac sam,
što trka životna spriječi, umori me,
što životne borbe oteše, odvojiše od vas,
što rat krvavi odvodio me,…

više

OČEV SAT

Slavica Sarkotić
weiss3U praznu sobu gdje dah se ledi
Ulazim tiho kao tat
Na zidu mjeseca odraz blijedi
Na stolu kuca očev sat

Puze niz zavjese paučine niti
Pauci imaju vremena tkat
U ormarima dani spavaju skriti
Na stolu mirno kuca sat…

više

IZ SONETNOG VIJENCA

ZADARSKA OGRLICA
(sonetni vijenac)

 SONET TREĆI

 Roko Dobra
0357a sunce prosiplje svoje jedro sjeme
na ledine straha u korijenje mraka
gdje su trpjet znale duše tvoje nijeme
nad zgarištem smrću okužena zraka

posustali nismo u odlučnom hodu
mada smo morali preko oštre žice
goloruki ići ka sretnom ishodu
među rajska stabla među Božje ptice…

više

PONJAVA SAMOĆE

Goran Gatalica

7KoVsAJklečim na koljenima opasnijima od pada

lome se svježa jutra da rastvore zemlju

da rastvore tišinu uzglavlja u travama

lomi se tišina u očima il’ kosi

kad zaustavim ulicu krikom sunca

ponjava se uvlači zvijezdama pod kožu…

više

ZADARSKA OGRLICA

Roko Dobra
Ovaj moj sonetni vijenac s naslovom „Zadarska ogrlica“ jedan je od šest sonetnih vijenaca, koliko sam ih napisao do dana današnjega. Inače, knjigom (kojoj je urednikom bio Vojislav Cvetićanin  i s ilustracijama  Mojmila Mihatova) bio je objavljen u izdanju Književnog centra Zadar 1987. godine – nakon što je bio nagrađen Drugom nagradom na natječaju, kojega je bio. tada, raspisao književni časopis „Odzivi“ (Bijelo Polje, Crna Gora) za najbolji ljubavni, odnosno rodoljubni sonetni vijenac.

SONET PRVI

sad ti srce ptica otkucava vrijeme
na suncu Donata cvrčak troši strune
žuriš doseć podne kad uzavri tjeme
i kada znoj kaplje pod težinom krune

znamo tvoje hladne jeseni i zime
naš udes si živi u svakome dahu
znamo mûk usana kad krv vrišti ime
grada u pepelu grada u uzdahu…

više

TIJELO

Ivan Babić
tijelo je puž
uvrnuti skrivajući bitak
što puzi i dodiruje
vodeno carstvo
mliječno otajstvo
što u galaksije grudi nadire
pa se suši i mrvi u prah
kojeg vjetar širi
po pustinjskim dinama…

više

MONOFONIJA DUŠE

Ivana Opačak

Sjete me sjete
Ljeta minulih ljeta
I krvi što vrelo ushiti vrelo…

Na obzoru Rijeka, Sunce i Nebo.
Dan je na poklon vremenu dan.

Stope se stope u kaputima novim
S onim’ iz sjene brezine sjene,
Vječno bez sjene,
Što ne upraviše čelo ka putima novim.…

više