Ponekada osjećam da nisam s ove planete
Međuprostor između neba i zemlje
zarobio me , ne da mi mira
Izbačena (bez sjećanja) iz Svemira
čudnim putanjama plutam i skitam
.…
Nikad više neću sresti čeljade
Nagnuto nad okno seoskog bunara,
Pralje umorne na česmi
Što podukuju tužbalice,
Procvali masliđen u pitaru
Na tvom prozoru.…
Ovdje sam u prolazu, sakupljam spoznaje i njima
Punim vreće. Već ih je previše punih, a prazne čekaju sadržaj
Svijet je postao malen, a moj svijet vrvi u meni i pjeva
Mekoći jutra što izranja iz mirnoće vječnosti
Znam voljeti sebe i druge, a prezirati svoje i tuđe mane…